Što su kabalisti rekli, da je svaka osoba obvezna dokučiti korijen vlastite duše, znači da je svrha stvorenja, najviše željena i puna nade, povezivanje sa Stvoriteljem, kao u stihu: „i povezati se s Njim“; a Mudraci to tumače kao povezivanje s Njegovim Osobinama, kao što je On milosrdan, tako vi... i tako dalje. I zna se da su građa Njegovih Osobina Sefirot; tih sedam Sefirot (Njegova kreacija) djeluju i upravljaju Njegovim svijetom; jer Svoj utjecaj i dobrohotnost On odmjerava prema njima, prema njihovim kvalitetama.

Ipak, i dalje je neophodno razumjeti zašto se to zove „povezivanje“ sa Stvoriteljem, jer se čini da je to tek učenje (Sfera). A ja ću objasniti putem primjera: vidimo da u svakom djelu provedenom u svijetu, prianja i ostaje u tom djelu upravo onaj um koji ga je proveo; tako da u stolu osjetimo pažljivo umijeće drvodjelje i njegovo upravljanje vlastitim umijećem, bilo ono veliko ili malo, jer ga je u vrijeme vlastita rada procjenjivao vlastitim znanjem i inteligencijom, tako da pojedinac, koji promatra to djelo i misli o umu skrivenom u njemu (shvaća) da je od njegova početka povezano s umom koji ga je stvorio, to jest, oni su ustvari ujedinjeni.

Jer uistinu, ne postoji udaljenost niti podjela duhovnih entiteta čak iako se pojavljuju kao udaljena tijela, pa ipak inteligencije unutar njih ne mogu biti podijeljene u dijelove, jer s kojim ćeš nožem razdvojiti duhovno kako bi ostalo razdvojeno? Radije, osnovno što razdvaja duhovne entitete jedan od drugoga su osobine (razlika u osobinama); pod tim se misli na hvalevrijedne osobine ili sramotne osobine; također i u spojevima (duhovnih entiteta), jer inteligencija koja razmatra astrologiju neće se povezati (spojiti) s onom koja razmatra prirodne znanosti. Čak i u istom polju mudrosti pronalaze se mnogi spojevi (mudrosti), jer pojedinac istiskuje svog kolegu (prijatelja), jer je mudriji (stekao mudrost više), i samo su po tome (različitim osobinama) duhovni entiteti djeljivi među ljudima. Međutim, kada dvoje mudrih ljudi misle u jednom polju mudrosti u kojemu su oboje jednaki u pogledu te mudrosti, tada su, u stvari, ujedinjeni, jer što ondje postoji da ih razlikuje?

Pa, prema tome, kada netko razmišlja o djelovanju svoga prijatelja, i razumije inteligenciju koja je provela to djelo, tada su oboje jednako obuhvaćeni s jednom moći i inteligencijom; oni su sada uistinu ujedinjeni poput čovjeka koji slučajno na tržnici naiđe na voljenog prijatelja, pa ga zagrli i poljubi, a razdvojiti ih je nemoguće poradi velike povezanosti među njima.

Pa je, prema tome, općenito govoreći, onaj aspekt Inteligencije o kojoj govorimo sila (i inteligencija), koju nalazimo između Stvoritelja i Njegovih stvorenja; ona je posrednik (između Stvoritelja i stvorenja); znači, On je odaslao iskru Inteligencije po kojoj se sve vraća Njemu. I prisjetite se stiha: „Sve Si ih načinio u svojoj mudrosti“, to jest, On je stvorio cijeli svemir sa Svojom Mudrosti; pa, prema tome, onaj koji zaslužuje razumjeti načine na koje je On stvorio svemir i red u njemu, zasigurno se povezuje s Inteligencijom Njega koji ih je stvorio, a time se povezuje i s Blagoslovljenim Stvoriteljem.

I to je tajna Tore; to je sve Stvoriteljevo od Stvoritelja što pripada stvorenjima (stvorenja mogu razumjeti), a potom stvorenje vlastitim načinima razumijeva Inteligenciju koja je sve stvorila.

Jer je Stvoritelj pogledao u Toru u vrijeme kada je stvarao svijet, kao što je znano da se tada Svjetlo (Neshama), koje razabire načine stvaranja, uvijek povezuje s tom Inteligencijom, a time i sa Stvoriteljem.

I s tim razumijemo zašto nam je Stvoritelj pokazao Oruđe Svoga Umijeća; trebamo li stvoriti svjetove? Prije je, iz gore rečenoga, jasno da nam je Stvoritelj pokazao Svoje Naloge kako bismo znali kako se povezati s Njim, što je ispunjenje stiha „povezati se s Njegovim Osobinama“.