Ekologija i mi

"Susrećemo se s istinskom planetarnom krizom. Ona je moralni i duhovni izazov cjelokupnom čovječanstvu" dramatično je izjavio bivši potpredsjednik Al Gore kada je primio Nobelovu nagradu.
Ali, kada se zastor spustio na sjajnu ceremoniju dodjele nagrada, pojavilo se pitanje: Hoće li nas naša povećana svjesnost prema okolišu zaštititi od ekološke krize?

Da bismo preuzeli kontrolu nad ekološkom krizom, moramo najprije razumjeti njezine uzroke, promatrajući Prirodu i njezine sustave.
Istraživači prirodnih sustava u fizici, biologiji, kemiji i drugim znanostima, utvrdili su da se sve komponente Prirode nalaze u neprestenoj ravnoteži. Ti su elementi međusobno povezani i međuovisni u tolikoj mjeri, da bi nanošenje štete čak i najmanjem djeliću izbacilo cjelokupni sustav iz ravnoteže.

Majmuni znaju najbolje

Tajna prirodne ravnoteže počiva u uzajamnoj brizi među njezinim dijelovima. Ova je uzajamna briga najočitija u životinjskom carstvu: od insekata i sisavaca koji jasno pokazuju brigu za druge, poput mrava, pčela, majmuna i slonova, do najjednostavnijih mikroba u našim tijelima, koji pomažu jedni drugima u pronalaženju feritnih (željeznih) spojeva. Istraživači su otkrili da dijeljenje postoji među biljnim vrstama, a čak i nežive čestice izvode uzajamne akcije kako bi održavale objekt kojega tvore.
Dr. Jane Goodall, koja je posvetila život proučavanju čimpanzi u njihovim prirodnim staništima, sažela je vlastito veliko iskustvo življenja u Prirodi: "Pronašla sam ono što se opisuje kao mir iznad svakog poimanja, i kada bismo danas željeli osjetiti mir u svijetu, trebali bismo težiti nošenju takvog mira u samima sebi"

Čovjek nasuprot Prirodi

Za razliku od svih drugih stvorenja, ljudi neprestano remete savršenu ravnotežu prirodnih sustava. Iskorištavaju okoliš, uživaju u patnji drugih, i uzdižu sebe na ruševinama drugih. Istina, nismo uvijek svjesni vlastitih postupaka. Ali u Prirodi nepoznavanje zakona ne oslobađa pojedinca kazne.
Razumjeli mi to ili ne, sastavni smo dio Prirode. Prema tome, kada se ponašamo egoistično prema vlastitoj okolini, pokušavajući je iskoristiti, izazivamo neravnotežu u cijelom sustavu.
Kao rezultat toga, Priroda čini sve što može kako bi ponovo dovela sustav u ravnotežu. Njezin odgovor je automatski, kao kada se pritisak zemljine kore poveća do stupnja da ga vanjski sloj zemlje više ne može zadržati, pa izbije erupcija vulkana.
Dok su minerali, biljke i životinje instinktivno potaknuti na održavanje prirodne ravnoteže, čovjek ima jedinstvenu priliku dovesti se u ravnotežu s Prirodom putem slobodne volje. To je čovjekova posebna uloga u Prirodi. Ako bismo nezavisno odlučili dovesti sebe u ravnotežu s Prirodom, uzdigli bismo se na novu razinu postojanja i iskustva savršenstva kojim je Priroda obdarena.

Ekološka kriza samo je simptom

Ekološki problemi s kojima se susrećemo samo su simptomi koji ukazuju na to da smo u neravnoteži s Prirodom. Da bismo riješili ekološku krizu, trebamo naučiti zakone koji djeluju u Prirodi i ista načela implementirati u naše društvo.
Drugim riječima, trebamo provoditi opći zakon Prirode, na ljudskoj razini. To znači usvojiti prirodna načela međusobne uzajamnosti i brige jedni za druge.
Znači li to da bi ljudi trebali brinuti za potrebe drugih? Da, to uistinu zvuči utopistički. Ustvari, u današnjem svijetu, sve nam osim ljubavi među ljudskim bićima ima smisla: nasilje, kriminal, zloupotreba droge, depresija, samoubojstva, siromaštvo i segregacija smatraju se rutinom i vjerojatnim događajima. Iako ne podržavamo niti jedno od tih zala, vidimo ih kao neizbježne nuspojave naših života, je li tako?
Krivo. U stvari, sve gore navedeno u potpunosti je neprirodno.
Priroda je besprijekorna i djeluje u potpunom skladu. Svi problemi u svijetu proizlaze iz našeg nesklada sa zakonima Prirode. Budući ne shvaćamo da smo sastavni dio Prirode, skloni smo misliti kako egoistični stavovi jednih prema drugima nisu povezani sa problemima poput ekološke krize. U praksi, međutim, sve što činimo utječe na svaku razinu Prirode, uključujući i ekologiju.
Naše zanemarivanje okoliša ide uz bok sa našim međusobnim zanemarivanjem. Prema tome, ne možemo uistinu pokušati ispraviti naš odnos prema okolišu zanemarivajući odnose među nama samima.
Al Goreov iskreni poziv svijetu na buđenje i suočavanje s izazovima našeg okoliša svakako je važan. Ali, da bismo to shvatili, trebamo metodu pomoću koje možemo otkriti cjelovitu sliku Prirode, i koja nam može omogućiti da stupimo u ravnotežu sa svim njezinim elementima, uključujući nas same.
Kabalisti su u svojim knjigama iznijeli upravo takvu metodu. Oni opisuju put koji korak-po-korak dovodi do stvarne, pozitivne promjene. Ta promjena počinje ispravljanjem naših međusobnih odnosa i vodi prema savršenstvu u svim područjima naših života.