Jezik grana

Kada je u pitanju Viši Svijet koji ne ovisi o vremenu, prostoru i pokretu, nemamo riječi kojima bi to opisali, jer je naš vokabular proizašao iz precepcije naših osjetila. Ne pomažu niti naši organi osjetila niti mašta, te se osjećamo nemoćni izraziti što osjećamo pomoću tog novog osjetila kojega zovemo zaslon (Masach).

Ako je tako, kako onda netko može opisati istraživanje i senzacije Višeg Svijeta? Osim toga, kako netko može otkriti Više Znanje pomoću riječi, u pisanju, kroz knjige, kao što je to prihvaćeno u znanstvenom istraživanju? Doista, prijenos informacija treba biti u potpunosti precizan jer ako jezik nije precizan samo u jednoj jedinoj riječi i pogrešno se koristi, tada će cijela misao biti iskrivljena, a student ostati zbunjen!

Međutim, kako svi objekti i sile u našem svijetu proizlaze iz svog korijena u Višem Svijetu, i sve počinje u Višem Svijetu te postupno silazi u naš, kabalisti su smislili jezik pomoću kojeg mogu međusobno prenijeti svoje spoznaje usmeno i pismeno. Uzeli su nazive grana u našem svijetu, gdje svaki naziv označava svoj korijen u Višem Svijetu. Kabalisti su izabrali ovaj poseban jezik za svoju znanost i nazvali ga ˝jezikom grana˝.

Nailazimo na neke ˝neprimjerene˝ definicije u kabali koje se obično ne koriste u svakodnevnom jeziku. Ipak, nakon što su kabalisti već izabrali ˝jezik grana˝ kako bi opisali svoje istraživanje Višeg Svijeta, ne mogu prestati s upotrebom definicija zbog njihove ˝neprimjerenosti˝, jer se ni jedna druga grana ne može upotrijebiti umjesto njih.

Sve što postoji u univerzumu potječe iz beskonačnosti

 Ideje koje su u suprotnosti u našoj percepciji, nalaze se u jednostavnom jedinstvu u beskonačnosti

 Sve što osjetimo u našim osjetilima ili spoznamo u našem umu prisutno je u Višoj Sili. Međutim, treba shvatiti da su sve ideje u našoj percepciji odvojene ili kontradiktorne. Na primjer, riječ ˝znanost˝ razlikuje se od riječi ˝zadovoljstvo˝, jer su to dva odvojena pojma. Slično, riječi ˝radnik˝ i ˝rad˝ različite su jer označavaju dva odvojena pojma. Razlika između suprotnosti kao što su ˝slatko˝ i ˝gorko˝ još je izraženija jer su to dva suprotna okusa.

Međutim, ˝znanost˝ i ˝zadovoljstvo˝, ˝radnik˝ i ˝rad˝, ˝slatko˝ i ˝gorko˝ i ostala različita i suprotna svojstva i oblici ujedinjeni su u jednostavnoj Višoj Svjetlosti, bez ikakvih razlika ili razdvojenosti među njima.

Postoje tri aspekta Svjetlosti:

 Dva tipa Više Providnosti: prije i poslije postignuća

 Svi pojmovi u kabali jednostavni su i nedjeljivi, iako se sastoje od velikog broja oblika i svojstava u čovjekovoj percepciji. Materijalan i ograničen promatrač razlikuje jednu određenu formu u jednostavnoj Višoj Svjetlosti od mnoštva ostalih formi.

Stoga, trebali bi razlikovati dva aspekta Višeg utjecaja:

Duša je aspekt Višeg Svojstva

 Iz ovoga postaje jasno na što kabalisti misle kada govore o esenciji duše. Ne postoji razlika između duše i Više Sile, što opravdava činjenicu da je Viša Sila cjelina, a duša je njen dio. Duša je poput kamena odlomljenog od stijene, gdje je stijena cjelina, a kamen dio. Ipak, kako možemo zamisliti dušu kao dio Više Sile (svojstva davanja), kako ih možemo razlikovati?

Duhovni entiteti odvojeni su zbog promjena u njihovim svojstvima

 Duhovni objekti, svojstva davanja, odvojeni su zbog promjena u njihovim svojstvima. Ako određeni duhovni objekt postigne dva različita svojstva davanja, on se odmah dijeli na dva dijela.

Budući da se materijalni objekti, razdvojeni fizičkom silom, međusobno udaljuju, tako se i duhovni objekti razdvajaju kao posljedica pojavljivanja razlike u njihovim svojstvima davanja. Stupanj razlike određuje udaljenost među njima.

Razlika između svojstva stvaranja i svojstva Beskonačnosti

 Duša se odvaja od Više Sile davanja do te mjere da se može nazvati njenim dijelom. Međutim, ako je Viša Sila jednostavno Svjetlo koje sadrži sve moguće vrste svojstava i formi, te obuhvaća sve suprotnosti u svijetu u jednostavno jedinstvo ˝Jedne, Jedinstvene i Nedjeljive˝, kako se onda svojstva mogu mijenjati? Kako dio može biti različit od cjeline i posljedično se odvojiti od nje, dok istovremeno zadržava svojsto Više Sile od koje se odvojio?

Univerzum i svi njegovi svjetovi imaju dva aspekta:

Esencija Više Sile nepojmljiva je ljudskom umu, stoga joj ne možemo dati naziv. Naziv možemo dati samo prema svojstvu koje može okarakterizirati nešto. Svi naši pojmovi i definicije odnose se na Svjetlost koja je proizašla iz Više Sile. Svjetlost koja se širila i beskonačno ispunjavala čitavu stvarnost prije ograničenja zove se Beskonačnost.

Rad i nagrada duši

 Prvo moramo shvatiti svrhu uz pomoć koje je Viša Sila stvorila čitavu stvarnost uključujući naš svijet i Više svjetove. Ako je namjera Više Sile dati užitak svim stvorenim bićima, zašto je onda morala stvoriti materijalni svijet, tako ružan i pun patnje? Zar se užitak nije mogao dati stvorenjima bez toga? Osim toga, zašto je bilo potrebno staviti dušu u tako beznačajno, egoistično tijelo?

Kabalisti koji su dosegli Višu Vladavinu odgovaraju na slijedeći način: onaj koji nezasluženo primi zadovoljstvo osjeća sram, što zadovoljstvo pretvara u patnju. Da bi se to izbjeglo, stvoren je naš svijet kako bi se stvorenjima omogućila upotreba njihovih snaga i da bi mogli primiti zadovoljstvo bez srama.

Napor u usporedbi s užitkom

 Kako čovjekove napore tijekom njegovog kratkog života možemo uspoređivati sa vječnim užitkom? Ovakva usporedba pokazuje da se napori ne mogu zamijeniti za zadovoljstvo, što znači da sram ostaje, a svrha – vječni užitak –ne može se doseći.

To nalikuje čovjeku koji kaže drugome: ˝Radi za mene jedan dan, a ja ću ti zauzvrat ispunjavati sve tvoje potrebe do kraja života˝. Zvuči više kao dar nego li rad, jer je rad u ovome prolaznom svijetu neusporedivo beznačajan naspram nagrade i užitka vječnog svijeta.

Jedna misao stvorila je čitavu kreaciju

 Jedna misao, ili radije, jedna akcija Više Sile, stvorila je čitavi univerzum u svom konačnom obliku. Ova misao je uzrok, akcija i izvođač akcije, očekivana nagrada i esencija svih napora. Sve u svemu, to uključuje sve što se može zamisliti u srcu i stapa se u Višoj Vladajućoj Sili. Zato, čovjek bi trebao vjerovati da univerzum postoji u svojoj jedinstvenoj i savršenoj formi jer ga je Viša Altruistična Sila stvorila takvoga. Čovjek samo treba ispraviti svoju percepciju svog idealnog stanja, kojeg on vidi kao nesavršenog zbog razlike između njegovog egoizma i altruizma Više Sile.

Kako je savršeni Stvoritelj mogao učiniti tako nesavršene akcije?

 Svo obilje i užitak, kao i sve mane i pogreške, proizlaze iz jedinstvene, savršene, altruistične Više Sile. Ipak, kako može biti toliko suprotnih svojstava?

Razumijeti Misao stvaranja

 Nema sumnje da je kraj akcije usađen u početnoj misli. Kraj akcije je cilj ˝zadovoljiti stvorenja˝, zbog čega su i stvorena. Viša misao stvaranja trenutna je i konačna. Za razliku od čovjeka, Viša Sila ne zahtjeva ni vrijeme ni instrumente za izvođenje akcije.

Iz toga slijedi da se misao ˝stvoriti stvorenja i zadovoljiti ih˝ pojavljuje trenutno, a Svjetlo se širi u svim oblicima i mjerama užitka koje je Viša Sila zamislila. Sve je sadržano u jednoj misli. Kabalisti to nazivaju ˝misao stvaranja˝ ili ˝Beskonačno Svjetlo˝, jer ne možemo spoznati, niti dati naziv esenciji Više Sile.

Želja za davanjem stvara želju za primanjem

 Želja za davanjem koja pripada Višoj Sili stvara želju za primanjem koja pripada stvorenjima. To je posuda u koju stvorenje prima zadovoljstvo.

Na početku stvaranja, Beskonačna Svjetlost ispunjavala je čitavu stvarnost, drugim  riječima, zbog želje za davanjem, Svjetlo se raširilo iz Više Sile, a želja za primanjem ovog Svjetla/zadovoljstva je početno bila sadržana u tom Svijetlu. Ova želja određuje u kojoj mjeri će se Svjetlo širiti, tj. količina Svjetlosti odgovara količini želje da se uživa u njoj.

Želja za primanjem, koja proizlazi iz Svjetla naziva se ˝mjesto˝. Slično kažemo da čovjek u svom trbuhu ima mjesta za 1kg kruha. Jasno je da pri tom ne mislimo na veličinu trbuha neke osobe, nego na njenu želju za hranom, a ˝mjesto˝ gdje se prima kruh ovisi o tome koliko je osoba gladna. Ista je stvar i u duhovnosti. Želja za primanjem zadovoljstva je mjesto gdje zadovoljstvo ulazi, a zadovoljstvo se mjeri prema intenzitetu želje.

Želja stvara stanje

 Želja za primanjem zadovostva osnovana u misli stvaranja dobiva zadovoljstvo iz Više Sile formirajući tako stanje Beskonačnosti. To nam omogućuje shvatiti kako Beskonačna Svjetlost dolazi iz esencije Više Sile koja nema ime. Definicija ˝Beskonačna Svjetlost˝ (Ohr Ein Sof)  pojavila se zbog toga što je želja za primanjem sadržana u njoj. Ovaj novi oblik ili svojstvo stvara mjeru tog Svjetla i nema nikakve veze sa esencijom Više Sile.

Ne postoji razlika između želje i ispunjenja u Beskonačnosti

 Iako Svjetlost napušta Višu Silu nakon što se odjenula u želju za primanjem, ovaj novi se oblik još uvijek ne definira kao promjena Svjetlosti Više Sile, jer i želja (Malchut Beskonačnosti) i ispunjenje (Svjetlost Beskonačnosti) proizlaze iz Više Sile, iz misli stvaranja i u želji nema različitosti svojstava. Svjetlost i mjesto su jedno.

Ograničenje želje čini nestanak zadovoljstva

 Bit ograničenja želja leži u činjenici da želja za primanjem zadovoljstva, koja se nalazi u Beskonačnom Svjetlu (Malchut Svijeta Beskonačnosti) i uključuje čitavu stvarnost, uspoređuje vlastito svojstvo sa svojstvom Više Sile. Kao rezultat toga, smanjuje se želja za primanjem s namjerom da se ispravi, na način da stvori sve svjetove sve do našeg i tako postane slična Višoj Sili. Međutim, zbog pritiska želje za primanjem, Svjetlost koja ju je ispunjavala nestaje jer se želja nalazi na mjestu gdje Svjetlost ulazi. Zato ograničenje želje znači da Malchut Svijeta Beskonačnosti smanjuje svoju želju za primanjem i izbacuje Svjetlost, jer ona tu ne može biti bez Kli.

Odvajanje duše

 Pojasnit ćemo pojam odvajanja duše za koju je rečeno da je ˝dio Više Sile˝. Imali smo pitanje kako se forma (svojstvo) duše mijenja tako da postaje odvojena od Više Sile?

Iz gore navedenog možemo vidjeti da se u duši dešavaju značajne promjene svojstava, jer iako Viša Sila uključuje sva svojstva, jasno je da se svojstvo želje za primanjem ne nalazi u njoj. Svrha stvaranja duša je želja Više Sile da ih ispuni zadovoljstvom, što želju za primanjem čini njihovom esencijom. Promjena svojstava duša uzrokuje njihovo odvajanje od Više Sile.

Na isti način kao što se materijalni objekti međusobno odmiču uz pomoć sile, tako se i duhovni objekti razdvajaju kao rezultat njihovih svojstava. Što je veća promjena, veća je i udaljenost među njima. Ako se njihova svojstva promjene do te mjere da postanu suprotna, tada oni više ne mogu primati jedan od drugoga.

Dva odvojena sustava pozitivnih i negativnih sila

 Nakon što se želja za primanjem ograniči i postigne zaslon, ona prestaje biti Kli primanja i napušta sustav pozitivnih sila. Odbijena Svjetlost je sada u tom svojstvu, dok Kli želje za primanjem prelazi u sustav negativnih sila.

Sada se taj Kli, želja za primanjem, poništava, odvaja i izbacuje iz sustava pozitivnih sila, a odbijena Svjetlost postaje Kli primanja umjesto njega. To je razlika između pozitivnih Svjetova ABYA ( Atzilut, Beria, Yetzira, Assiya), sustava pozitivnih sila i negativnih Svjetova ABYA, sustava negativnih sila. Kli primanja u pozitivnim ABYA je odbijajuća Svjetlost koja je ispravljena i poklapa se sa Višom Silom. U isto vrijeme negativni ABYA koristi želju za primanjem kao svoj Kli primanja. Taj Kli je suprotan od Svijeta Beskonačnosti, izvršeno je ograničenje i zbog toga se odvaja od Svjetlosti.

Čovjek pod utjecajem negativnih sila

 Čovjek prima osnovne stvari za opstanak od sustava negativnih sila, stoga se on služi željom za primanjem na način na koji to čine te sile.

Korijen sveg zla početno je usađen u misli stvaranja, a to je davanje užitka stvorenim bićima. Kao rezultat razvoja pet svjetova Adam Kadmon i otkrivenja negativnih sila u svjetovima ABYA, nastaje negativno (egoistično) materijalno tijelo. Sustav negativnih sila sadržan je u njemu.

Negativni karakter želje za primanjem suprotan je Višoj Sili, koja je samo želja za davanjem i zadovoljavanjem. Egoistične se želje smatraju mrtvima jer su njihova svojstva suprotna Višoj Sili, u potpunosti odvojena od nje i lišena Svjetla Života.

Zato je tijelo, koje je u egoističnom susutavu i postoji samo u želji za primanjem, odvojeno od Svjetlosti i njegova je želja uvijek spremna proždrijeti čitavi svijet. Čak i kad se čini da ljudi daju, njihove su namjere egoistične, njihova je svrha korist.

Samo uz pomoć kabale, s namjerom da se postignu svojstva istinskog davanja i izjednačavanja forme s Višom Silom, student/ica može ispraviti namjeru ˝za sebe˝ u ˝za Višu Silu˝. To se zove ˝pročiščavanje tijela˝, koje mijenja čovjekove posude u posude za davanje. Kao rezultat takvih promjena, svojstva čovjeka postaju slična onima Više Sile i on se povezuje s njima.

Sve stvoreno potječe iz Svijeta Beskonačnosti

 Čitava kreacija koja potječe iz Više Sile stvorena je ni iz čega, tj. nije imala svoj korijen prije nego se pojavila. Ova se novina strogo odnosi na želju za primanjem u svakom stvorenom biću. Ništa drugo nije stvoreno jer Svjetlost zrači iz Više Sile i ne sadrži ništa novo. Stvoreno potječe iz Svijeta Beskonačnosti i silazi iz postojeće stvarnosti. Samo se želja za promenom pojavljuje ni iz čega. Sve novo što se pojavljuje u svijetu rezultat je promjene u želji.

Želja za primanjem jedina je kreacija

 Ipak, u stvorenim bićima potrebno je generirati novo, promijenjeno svojstvo u obliku želje za primanjem. Jer kako bi se inače odmakli od Više Sile i postali samostalni?

Želja za primanjem zadovoljstva je glavna kvaliteta čitave kreacije, svrha misli stvaranja. Ispostavlja se kao mjera užitka, stoga se naziva ˝mjestom˝. Ova se želja spušta do svojstva smrti, odvajajući posude za primanje od Više Sile.

Grana teži svom korijenu

 Zbog toga što se priroda grane podudara sa svojim korijenom, sva svojstva sadržana u korijenu percipirat će se u grani kao dobro. Grana će ih htjeti i težit će njima. Nasuprot tomu, grana će uvijek izbjegavati svojstva kojih nema u korijenu. Gadit će joj se i micat će se od njih. Ovaj zakon se odnosi na svaki korijen i njegovu granu.

S obzirom da je Viša Sila korijen svih stvorenja, mi ćemo prirodno voljeti sve što ona uključuje i sve što od nje direktno silazi k nama. Svojstva koja su odsutna bit će suprotna našoj prirodi i vidjet ćemo ih kao patnju.

Izvor svih zadovoljstava i patnji u svijetu

 Volimo mir, a mrzimo pokret taoliko jako da su svi naši pokreti usmjereni ka postizanju mira i opuštenosti. To je zbog toga jer je naš korijen nepokretan, a pokret je suprotan našoj prirodi. Cijenimo mudrost, snagu, bogatstvo, dobre kvalitete jer je to sadržano u Višoj Sili. S druge strane mrzimo neznanje, slabost, siromaštvo i ponižavanje jer to nije u našem korijenu. Zato sve što potječe iz korijena, bivajući grane što se spuštaju iz Svijeta Beskonačnosti, mi vidimo kao ugodno, a sve čega nema vidimo kao patnju.

Indirektni utjecaj Više Sile

 Ako je Viša Sila i njena kreacija sve što postoji, tada sve što kreacija primi potječe ili od Više Sile ili od same kreacije. Iz toga slijedi da su sva neugodna iskustva prouzročena svojstvima kreacije i ne dolaze direktno od Više Sile. To je poput bogataša koji pozove prosjaka u svoj dom i nudi ga hranom i pićem. Daje mu i skupocjeni nakit. Prosjak istovremeno osjeća zadovoljstvo i sram. Oba osjećaja su potaknuta stavom bogataša prema prosjaku; međutim dobar utjecaj dolazi direktno od domaćina, dok nespretnost nezasluženog primanja potječe iz gostove esencije kao rezultat indirektne akcije domaćina.

Kompenzacija srama

 Iz gore navedenoga slijedi da ćemo svojstvo primanja koje je u nama usađeno od strane Više Sile uvijek osjećati kao nepodnošljivo. Želja za primanjem, novo svojstvo stvoreno u primatelju, sama po sebi nije zlo. Osim toga, ona sačinjava esenciju stvorenoga. Međutim, osoba koja otkrije ovo svojstvo u sebi, osjeća kako je ono nepodnošljivo, jer nije sadrženo u korijenu.

Ovaj svijet je stvoren kako bi čovjek osjetio sram pred Davateljem kao rezultat nezasluženog primanja i razlike u njihovim svojstvima. Kako bi se ispravila ova situacija, duša se spušta u ovaj svijet, inkarnira se u tijelo i kroz učenje kabale s namjerom da se postane sličan Višoj Sili, pretvara želju za primanjem u želju za davanjem. Duša prestaje težiti za zadovoljstvima; sada prima užitak kako bi ga mogla dati Višoj Sili, jer Viša Sila želi da duša uživa u Svjetlu. Kao rezultat čiščenja svoje egoistične želje za primanjem, duša ne osjeća sram i postupno otkriva kako je stvoreno biće potpuno savršeno.

Zbog toga što je želja za primanjem svojstvena našem korijenu, mi osjećamo sram i ne možemo ga tolerirati. Da bi ispravili ovaj osjećaj, Viša nam Sila omogućuje da svoju egoističnu želju pretvorimo u želju za davanjem. Ovaj zastrašujuć trud moguć je samo u ovom svijetu.

Dvostruki dobitak ili dvostruki gubitak

 Naš je svijet potpuno lišen Višeg užitka i potreban je napor da bi se postigao. To se osjeća kao patnja jer indirektno dolazi od Više Sile. Međutim, nemoguće je biti bez ikakvog užitka, jer je i to u suprotnosti sa našim korijenom, koji je ispunjen užitkom. Zato čovjek izabire patnju i težak rad kako bi dosegao ispunjenje. Ali zbog njegovog egoističnog primanja, nikad nije zadovoljan. Osim toga, on dvostruko pati, radi sve teže i teže, a ostaje prazan i frustriran.

U isto vrijeme, oni koji mijenjaju svoju ˝želju za primanjem˝ u ˝želju za davanjem˝ (tj. primiti s namjerom davanja), dobivaju dvostruko. Oni se povezuju s Višom Silom i postižu mir, jer u ovom slučaju bez napora primaju zadovoljstvo odozgora.

Misao stvaranja obvezuje sve djelove kreacije da postignu konačan ispravak

 Jedinstvo Više Sile manifestira se u našoj spoznaji jedne svrhe iza svih svojstava i oblika u svemiru u sveobuhvatnoj misli stvaranja da ˝daje užitak stvorenjima˝. Ova misao obuhvaća čitavu stvarnost sve do njena potpunoga ispravljanja, jer je to svrha stvaranja i u isto vrijeme njena radna sila. Misao Više Sile je zakon za stvorenja.

S obzirom da je želja Više Sile da nas zadovolji, stvorila nas je kao primatelje njenog užitka. Nakon što je ovaj zakon postao dio naše prirode, izgubili smo kontakt sa Stvoriteljem i preuzeli stanje kreacije.

Odmičući se od Više Sile, čovjek može privući Više Svjetlo uz pomoć kabale. Ono će ispraviti njegovu namjeru i posljedično tomu promijeniti želju za primanjem u želju za davanjem. To je naša nagrada, jer sve dok želja za primanjem ostane neispravljena namjerom ˝za davanje˝, čovjek ne može primiti zadovoljstvo bez patnje ˝srama˝.

Međutim, ispravaljajući želju za primanje, čovjek postiže izjednačenost forme sa Višom Silom i može primiti beskonačan užitak.

Evidentno je da takva duhovna svojstva kao što su akcija, ispravak, rad, nagrada i mnoga druga, potječu iz sveobuhvatne misli Više Sile da ˝zadovolji stvorenja˝.

Duhovni pokret

 Duhovni pokret razlikuje se od onoga što mi osjećamo uz pomoć naših osjetila. Svaka promjena svojstava se zove pokret, jer je novo svojstvo odvojeno i odmiče se od duhovnog objekta. Ono stječe ime i mjesto. To ga čini sličnim materijalnom objektu čiji se dio pomiče na drugo mjesto. Duhovni pokret označen je pojavom novih svojstava.

Duhovno vrijeme, prošlost i budućnost

 Bit vremena leži u senzaciji pokreta. Ljudski um zamišlja i daje oblik određenom broju pokreta koji se vide kao slijed, te se stvara koncept ˝vremena˝. Međutim, da su čovjek i njegova okolina nepokretni, pojam vremena prestao bi postojati.

Isto se odnosi na duhovno. Slijed promijenjenih svojstava definiranih kao duhovni pokreti, gdje jedan proizlazi iz drugoga u obliku uzroka i posljedice, zove se ˝vrijeme˝. Pojmovi ˝prije˝ i ˝poslije˝ odnose se na uzrok i posljedicu.

Materijal stvaranja

 Materijal stvaranja je želja za primanjem zadovoljstva i odnosi se na posudu. Sve što postoji u čitavoj kreaciji, a nije želja za primanjem, odnosi se na Višu Silu i zove se Svjetlost.

Želja za primanjem je osnovna forma svake esencije

 Obzirom da ne možemo shvatiti esenciju, osnovnu formu definiramo kao materijal. Premda je ˝želja za primanjem˝ definirana kao forma i manifestacija esencije, kako ju onda možemo vidjeti kao materijal esencije?

Ista je stvar i s materijalnim objektima, gdje se osnovna forma esencije zove ˝osnovni materijal˝ esencije. Kako ne možemo spoznati niti shvatiti materijal, naši osjetilni organi su nesposobni za to. Naš vid, sluh, njuh, okus i opip šalju našem mozgu samo one signale koji odražavaju neke od svojstava esencije, što pretpostavlja određenu formu samo kroz kontakt s našim osjetilima.

Uzmimo za primjer atome koji sačinjavaju osnovni temelj neke esencije, izdvojeni kao rezultat kemijskog procesa, iako su ništa drugo nego svojstva koja naša osjetila percipiraju na taj način. S druge strane, oni se razabiru prema manifestaciji ˝želje za primanjem i biti primljen˝. U njima nalazimo da, u skladu s ovim akcijama, atomi mogu biti istaknuti u  različitim kombinacijama do točke osnovnog materijala esencije. Čak i tada, oni sačinjavaju sile esencije, a ne materijal.

Zato vidimo da je nemoguće shvatiti osnovni materijal drugačije od pretpostavke da je osnovna forma osnovni materijal koji sadrži sve ostale forme koje proizlaze iz njega. Posebno se to odnosi na Više Svjetove, jer sve što percipiramo u našim osjetilima, tamo ne postoji.