Potrošački efekt

Myron Scholes i Robert Merton imali su sve što bi znanstvenik mogao poželjeti: Nobelovu nagradu za Ekonomiju, uhodane katedre na najprestižnijim svjetskim sveučilištima, kao i slavu. No sve je to nestalo nakon što im se pružila jedna prilika sredinom devedesetih. Neki dobro poznati broker dosjetio se njihove genijalnosti provesti u praksu i zaraditi brdo novca.
Scholes i Metron bili su sigurni kako je igra na burzi poput bacanja kockica: na jednostavan se način može izmjeriti vjerojatnost svakoga ishoda. Njihov se plan sastojao od preciznog predviđanja tržišta kroz statističke studije.
Dvojica znanstvenika sastavili su grupu od istaknutih profesora matematike i ekonomije. Zatim su, zajedno sa svojim ambicioznim brokerom, uspostavili privatni investicijski fond koji cilja na profit pod bilo kojim tržišnim uvjetima. Nazvali su ga Dugoročni Menadžment Kapitala (LTCM-Long-Term Capital Management). Fond je razvio investicijsku politiku na osnovu matematičkih modela, uspostavio svoje sjedište u prestižnom predgrađu pokraj Wall Streeta, i zakotrljao posao.
Za samo četiri godine, fond je postao predmetom zavisti svakog bankara i trgovca na Wall Streetu. Veterani s burze, čak i oni smatrani pravim ajkulama, nisu mogli vjerovati da je fond polučio zapanjujućih 40% povrata godišnje bez ikakvih gubitaka ili fluktuacija. Činilo se da su znanstvenici otkrili magičnu formulu na način da su identificirali uzorke unutar svijeta nepredvidivosti. Drugim riječima, pronašli su način da zarade mnogo novca.
Impresionirani su bili čak su i investicijski bankari, inače u poslovnome svijetu oduvijek poznati kao krajnje skeptični. Ustvari, bili su toliko impresionirani da su ponudili ojačati fond kreditom od 100 milijardi američkih dolara, ne tražeći pritom uobičajena jamstva. Fond je uskoro bio financijski povezan sa svakom bankom na Wall Streetu i na taj način postavio komplicirani lanac veza gdje je svaka karika djelovala na čitav lanac.
LTCM činio se nepobjedivim sve do jedne sudbonosne noći u rujnu 1998. Mjehur je iznenada puknuo. Katastrofa je započela naizgled bezopasnim događajem – padom vrijednosti tajlandske valute baht. Ovo je iniciralo rasprodaju diljem azijske i istočnoeuropske burze, a ta grudva snijega nastavila se kotrljati dok nije stigla do LTCM. Fond je pretrpio potpuni kolaps, uzrokujući neviđeni potres u svim svjetskim ekonomskim sustavima.
Činilo se da burza zasigurno ide prema točki bez povratka. Dramatičnim potezom, legendarni Predsjednik Federalnih Rezervi Sjedinjenih američkih država Alan Greenspan, nagovorio je vodeće bankare Wall Streeta i Europe da se hitno sastanu iza zatvorenih vrata. Najzad, samo molitve ekonomista i vrlo skupa odluka da se LTCM spasi, sačuvale su svijet od još dublje ekonomske krize.

Kolaps je zarazan

Trenutačni pad dolara povlači sjećanja na situaciju koja je dovela do kolapsa LTCM-a. Iako dolar pada već neko vrijeme, najdramatičniji pad vrijednosti uzrokovan je promjenama u kineskoj politici. Kina, koja se pragmatično bavi svojom vlastitom ekonomijom, počela se udaljavati od dolara i počela preusmjeravati plaćanja investicija drugim monetama. Kako je eho ove odluke odjeknuo svijetom, zemlje poput Saudijske Arabije, Južne Koreje, Venecuele, Sudana, Irana i Rusije, počele su također razmatrati izbacivanje dolara u trgovini kako bi sačuvali vlastita gospodarstva.
Sličan trend dogodio se tijekom recentne tzv. sub-prime hipotekarne krize (hipoteke dane rizičnim posuđivačima) koja je počela u SAD-u i raširila se čitavim svijetom. Efekti tog fijaska daleko su od okončanih. Najveći udarni valovi osjećali su se u Europi, Aziji, Kanadi i Australiji. Kriza je također zahvatila mnoge korporacije, proizvođače, marketinške kompanije pa čak i tvrtke koje se bave visokom tehnologijom.
Svako malo na površinu izlazi osjećaj globalne ekonomske krize. Svi pokušaji da se predvide ekonomski trendovi pokazali su se uzaludnima. Danas je pitanje za milijun dolara: Kako uspostaviti istinski pouzdan i stabilan ekonomski sustav?

Sustavi među nama

Odgovor je ustvari prilično jednostavan, kaže mudrost Kabale. Što je najbolje, ne morate biti briljantan ekonomist da biste shvatili o čemu se radi. No, trebate razumjeti da mi, i sve ono što radimo, uključujući ekonomiju, mora slijediti zakone univerzalnog sustava kojega zovemo Priroda.
Kabalisti objašnjavaju da se krovni Prirodin plan sastoji od dovođenja svih svojih dijelova, uključujući i nas, u savršeno jedinstvo. U okviru ljudskoga društva, to ujedinjenje znači da rad svakoga pojedinca koristi cjelini.
Najbolji su primjer takvoga ponašanja stanice živoga tijela: međusobno su povezane i daju jedni drugima kako bi koristili tijelu kao cjelini. U tom savršenom sustavu, tijelo opskrbljuje stanicu svim onim što joj je potrebno pa je stanica posve posvećena osiguranju dobrobiti čitavoga tijela. U svom članku “Gradnja društva budućnosti”, kabalist Baal HaSulam piše kako “…Priroda obvezuje svakog člana da primi potrebe od društva, te da vlastitim radom doprinese svojoj okolini”
Umjetni sustavi koje smo uspostavili unutar ljudskoga društva stoje nasuprot planu Prirode. U osnovi ljudskoga ponašanja stoluje ego, koji te sustave pokreće. Naša ega preferiraju ograničen, osobni interes iznad dobrobiti cjeline i zagovaraju potragu za bogatstvom, počastima i kontrolom, čak (odnosno posebice) i nauštrb drugih.
Sve ovo povlači izravnu relaciju s ekonomijom. U našem, na egu baziranom ekonomskom sustavu, samo-interes kapitala i ulagača glavni su prioriteti tvrtaka. Čak i u situacijama kada kompanije pridonose društvu, ne možemo se ne zapitati nije li takav čin ustvari jednostavna želja da se glorificira nečije ime u medijima zbog još više publiciteta i živopisne reputacije.

Globalizacija + Ego = Kraj slijepe ulice

Nakon tisuća godina egoističnog razvoja, napokon se pronalazimo stisnutima u kutu: što više pokušavamo profitirati jedni na drugima, sve više uviđamo našu međusobnu povezanost, poput goreopisanih stanica živoga tijela.
LTCM-ov kolps prije desetak godina, trenutna kreditna kriza i aktualni pad dolara demonstriraju koliko su naši sustavi međusobno povezani. Najmanje podrhtavanje na lokalnom tržištu može prouzrokovati potres globalne ekonomije.
Štoviše, svaka akcija koju načinimo kao potrošači, djeluje na čitavu ljestvicu ostalih sustava. Poput “Efekta leptira”, metafore za matematički kaos - “Potrošački efekt” djeluje na isti način.
Kada tamo nekakva teta Marta s placa ode kupovati u susjedni trgovački centar, ona značajno utječe na život mnogih ljudi diljem svijeta. Proizvodi koje kupuje mogu odrediti hoće li tvornica nastaviti proizvoditi, hoće li se neka obitelj morati preseliti i hoće li dijete biti spašeno od gladovanja. Kada dida Joža doma prevrće programe na televizoru, djeluje na čitavo oglašivačko tržište. Jedan pritisak na daljinski upravljač može utjecati na zaposlenja i živote tisuća ljudi.
Globalizacija je načinila naš svijet toliko krhkim da i najmanja pukotina može prouzrokovati potpuni raspad. Lokalni događaji poput hipotekarne krize u Sjedinjenim američkim državama, prirodna nepogoda, teroristički napad ili zveckanje oružjem u Perzijskom zaljevu direktno utječu na cijene u međunarodnoj trgovinskoj razmjeni i prijete nestabilnošću globalne ekonomije.

Koji je izlaz

“I čudo je kako nas Priroda, poput pronicljivog suca, kažnjava prema razini našega razvoja. Jer, oči naše mogu to vidjeti: da što se više čovječanstvo razvija, veća je bol i patnja kojom plaćamo samoodržavanje.”

Baal HaSulam, "Mir"

Mudrost Kabale daje značajno širu perspektivu našoj situaciji. Objašnjava da smo poput djece u pješčaniku koji se zove Zemlja. Priroda nas razvija postupno, poput roditelja koji uči svoju djecu: što više rastemo, više se od nas očekuje.
Kabala objašnjava da čovječanstvo prolazi dva usporedna procesa. S jedne strane, Priroda nas gura prema ujedinjenju i djelovanju svih nas kao jednoga tijela. S druge strane, ljudski egoizam ustaljeno raste. Sama činjenica da se ova dva procesa događaju istodobno nipošto nije slučajna.
Na ovaj ili onaj način, čovječanstvo će morati obrnuti svoj egoizam i djelovati kao jedno tijelo. No umjesto da nas Priroda natjera da načinimo tu promjenu, kabalisti sugeriraju na koji način mi sami možemo preuzeti kontrolu nad procesom.
Oni objašnjavaju da kroz edukacijske sustave možemo podići ljudsku svjesnost o tome da je čovječanstvo poput višestaničnoga tijela, i da smo svi međusobno povezani. Učeći o sveoubuhvatnim sustavima Prirode i njihovim principima, ljudi će razumjeti točno koje promjene valja utkati u naše društvene sustave kako bi oni postali izbalansirani sa sustavom Prirode.
Djelujući u skladu s Prirodom, prosperirat ćemo u svakom segmentu naših života, uključujući tu i onaj ekonomski. Srećom, već imamo znanost koja objašnjava stvarni plan Prirode. Tu znanost zovemo “mudrost Kabale”.

Provirimo u knjgu Otkrivena Kabala