Bol nas gura naprijed. Bilo da se osjećamo potišteno, prazno ili zbunjeno, svi loši osjećaji nastaju kako bi nas natjerali da razmišljamo o njihovim razlozima i svrsi.

U našem svijetu vidimo samo izvanjsku ljusku stvarnosti. Ne vidimo što je skriveno iza prirode, društva, osobe ili svemira, i ništa od toga ne možemo kontrolirati.

Kao kod vezenja, niti koje se križaju kroz sve dijelove slike mogu biti vidljive samo s druge strane goblena. Slično tomu, ne vidimo vezivno tkivo između događaja u našoj stvarnosti; vidimo samo da se "nešto iznenada dogodilo zbog nekoga razloga".

Kako ću znati za posljedice svojih postupaka? Odjednom, primim udarac i ne razumijem zašto se dogodio ili otkuda je došao. "Gdje sam pogriješio?" "Što sam uradio da sam zaslužio ovo?" Čak i: "Koji je smisao svega toga?"

Svatko može protumačiti razloge vlastite boli i boli drugih kako mu se prohtije. Ali svatko se slaže da nas bol tjera na razmišljanje o njezinoj svrsi i njezinom uzroku, što je u očima Kabale jedno te isto.

Znanost Kabale tvrdi da postoji samo jedan razlog za svu bol – da nas ponuka da se pitamo o njezinu značenju. Tada možemo iskoristiti sva ta pitanja da nas uzdignu s razine naše zemaljskog postojanja, gdje su razlozi skriveni, na višu razinu postojanja, gdje se otkriva razlog za tu bol.

Znanost Kabale daje nam tu priliku: da otkrijemo kako postoji izvor života – Gornje Svjetlo, Stvoritelj – i da postignemo sjedinjavanje s tim izvorom. Pitanja o tome što je izvor bola, koja je svrha patnje i kakav je smisao života osobu dovode do Kabale.