Kabbalah.info - Kabbalah Education and Research Institute

Kriza i rješenje

KRIZA

wordle-cover-crisisOčitost krize

Opća globalna kriza čovječanstva je očita – depresija, droge, slom obitelji, strah, nekontrolirani društveni sustavi, prijetnja uporabe nuklearnog oružja, ekološke katastrofe, i puno više. Na primjer, prema podacima koje je objavilo Europsko vijeće u “Gruenbuchu”, Europljani pate od niza depresija koje su dovele do 58,000 samoubojstava godišnje, dok čak 30% svih građana europskog commonwealtha pati od mentalnih poremećaja.

Neminovna prijetnja opstanku čovječanstva postupno i sigurno raste kao posljedica uporabe nuklearnog oružja. Prema mišljenjima znanstvenika, čovječanstvo nema previše vremena da spriječi odlazak ove krize u nepoželjnom smjeru – ka termonuklearnom ratu ili globalnoj ekološkoj katastrofi.

Točna dijagnoza je pola puta do izlječenja

Znaci krize su očiti, ali kao pravilo, zahvaljujući prividnoj nemogućnosti da se iz nje izvučemo, vlade, društvene organizacije, znanstvenici, sociolozi i psiholozi skrivaju njezino postojanje i pogoršavanje. Razlog za ovo namjerno prikrivanje globalne krize leži u činjenici da oni ne vide nikakvog načina za ispravak trenutnog stanja. Kao posljedica, ova (nojevska) politika zakopavanja glave u pijesak samo dodatno pogoršava problem i ubrzava predstojeću katastrofu.

Kako liječnici kažu, točna dijagnoza je pola puta do izlječenja. Prikrivanje bolesti i podcjenjivanje njezine ozbiljnosti tvori direktnu prijetnju životu.

Iako je glavni problem civilizacije prebroditi globalnu krizu, kako bi se počela rješavati, prvo je potrebno pronaći rješenje za ništa manje kompleksan problem: problem objašnjavanja krizne situacije društvu. Velik broj ljudi još uvijek traži rješenje u znanstvenom, tehnološkom, kulturalnom i društvenom napretku, zaboravljajući da ih je upravo oslanjanje na taj napredak i dovelo do ove krizne situacije.

Kako možemo spriječiti produbljivanje krize?

Da bismo prevladali daljnje produbljivanje krize, moramo:

  1. Priznati postojanje krize.
  2. Otkriti njezine uzroke.
  3. Spoznati postojanje alternative i šanse da se iz nje izvučemo.
  4. Stvoriti plan za izlazak iz krize.
  5. Realizirati  plan.

 

IZVORI I PRIRODA KRIZE

Koji je uzrok krize? Uistinu, nisu samo čovjek, njegovo zdravlje, i oblici njegovih društvenih veza u kritičnom stanju. Cijela se priroda primiče katastrofi zajedno s čovjekom. Stoga, kako bismo shvatili izvore krize, najprije moramo analizirati same temelje prirode.

Egoizam je materija svijeta

Sva materija sačinjava različite mjere želje za ispunnjenjem moći, životom i užitkom. Veličina želje za ispunjenjem tvori različite razine prirode: nepokretna, vegetativna, pokretna i govorna (ljudska), te određuje sve procese koji se u njima odvijaju. Svaka razina manifestacija je veće želje i uključuje sve prethodne razine. Fenomen čovjeka i njegova mjesta u svijetu postaje jasan nakon spoznaje jedinstva prirodne materije.

Osobitosti ljudskog egoizma

Osobitost čovjeka u usporedbi s ostatkom prirode nalazi se ne samo u snazi i naravi njegovih želja, već i u činjenici da se čovjekove želje neprestano mijenjaju i evoluiraju, uzrokujući tako razvoj čovječanstva.

Izuzev čovjeka, cijela priroda crpi samo onoliko koliko treba za svoj opstanak. Čovjek želi više nego što treba u hrani, seksu, fizičkoj udobnosti, a posebice u željama koje su svojstvene samo njemu:  željama za bogatstvom, moći, časti, slavom i znanjem.

Stoga, želje za stvarima koje su neophodne za čovjekovu egzistenciju ne smatraju se egoističnima. Samo je čovjekov egoizam egoističan. Ljudski egoizam konstantno, hiperbolički raste. Njegov rast pokreće i odlučuje o napretku čovječanstva, ali istovremeno vodi u slijepu ulicu, ka globalnoj krizi.

Čovjekov neumjeren i rastući egoizam svjedoči o njegovoj neispunjenosti. Dominacija egoizma nad čovjekom lišava ga instikata potrebnih za njegov opstanak.

Neravnoteža

Sve su sile prirode izuzev ljudskog ega u ravnoteži. Sve one tvore jedinstveni sustav prirodnih sila i jedino čovjek remeti njihov sklad. Sve je u prirodi međusobno povezano i teži ravnoteži unutar sebe i sa okolnom stvarnosti. Narušavanje sličnosti vodi ka poremećaju ravnoteže, iznad granica iza kojih se oraganizam počinje raspadati. Mogućnost ponovne uspostave ravnoteže je uvjet za život.

Pojava konflikta

Nijedno biće osim čovjeka ne odnosi se prema drugima s namjerom da naudi, iskorištava i izrabljuje. Nijedno drugo biće ne uživa u potiskivanju drugih niti uživa u njihovoj patnji. Samo čovjek može uživati u patnji drugih.

Egoistična (odnosno s namjerom samouzdizanja na račun bližnjega) uporaba ljudskih želja dovodi do opasne neravnoteže s okolnim svijetom. Naš egoizam je jedina destruktivna sila na svijetu. Upravo zato svijet neće moći postojati ukoliko čovjek ne promijeni svoj egoistični stav prema društvu.

Altruizam je princip života

S druge strane, altruizam postoji u prirodi, što je briga za dobrobit svoga bližnjega. Objekt koji prima od svoje okoline i daje svojoj okolini naziva se živim bićem. Svaki živi organizam sastoji se od kombinacije stanica i organa koji rade zajedno međusobno se nadopunjujući. U tom procesu, obvezni su popustiti, utjecati i pomagati jedni drugima. Zakon integracije stanica i organa prema altruističnom principu “jedan za sve” učinkovit je u svim živim organizmima.

Egoizam jednog dijela dovodi do smrti cjeline

Ako se stanica živog organizma počne poniašati egoistično s obzirom na druge stanice, ona postaje kancerogena, ubija cijelo tijelo, i kao posljedica, i sebe. Kancerogena stanica se konstantno dijeli. Ona proždire sve oko sebe, bez ikakvih obveza prema njima, i bez ikakve reakcije na naredbe organizma. Isto vrijedi za egoizam u prirodi; dok se razvija sam po sebi, vodi sve, uključujući i sebe, u smrt.

Altruizam je program prirode

Samo kroz interakciju kao jedinstvena cjelina, stanice mogu postojati, razvijati se i množiti. U suprotnom, opći će zakon prirode (kao opći sustav) djelovati na njih na opresivan način. Zakon altruističke interakcije djeluje u svakom stvorenom biću osim u čovjeku. Čovjeku je dana sloboda volje kako bi shvatio potrebu za altruizmom i kako bi slijedio taj opći zakon prirode.

 

 

SVRHA PRIRODE

Program kontrole

Istražujući okolni svijet, otkrivamo veze među svim njegovim dijelovima, njihov uzročno-posljedični razvoj i svrhu djelovanja.

Razvoj ljudskog društva i globalizacija  prisilili su nas da svijet vidimo kao jedinstven, ali sastavljen od suprotnosti. Savršenstvo svijeta nalazi se u jedinstvu svih njegovih elemenata. Ovo se postiže samo koegzistencijom svih dijelova prirode, kada svaki dio radi za dobro cijelog sustava života. Kako, osim čovjeka, sve u prirodi ispunjava svoje predodređenje, očiti cilj prirode je dovesti čovjeka do savršenstva, do svojstva davanja. Upravo o tome se radi u programu upravljanja prirode.

Prirodni razvoj želja

S obzirom da se čovjekov razvoj odvija u skladu s programom upravljanja prirode, sve se više ljudi osjeća nesretnima, praznima i depresivnima. Oni teže uklanjanju ovih osjećaja uz pomoć droge i nasilja. Kriza obitelji, obrazovanja, znanosti, umjetnosti, te prijetnja uništenja kao posljedice ekološke ili nuklearne katastrofe također su posljedice ovog stanja.

Dok god čovjek egoistično razvija i koristi svoje želje, priroda sama stvara prijeteću atmosferu oko njega. Kao rezultat, čovjek je dužan spoznati svoje mjesto u prirodnom sustavu i uvidjeti svoj ego kao jedino zlo. Podvrgavajući nas patnji, egoizam nas tjera da tražimo metodu njegova ispravka i ispravnog ujedinjenja s prirodom.

Dulji i kraći put

Kako čovječanstvo shvaća potrebu da bude slično prirodi? Kako egoisti mogu doći do spoznaje zla? Doći će do toga kroz beznađe i kroz spoznaju ega kao zla!

Osoba može napredovati prema spoznaji zla bilo odabirom puta patnje ili kraćeg puta ispravljanja. Međutim, put patnje nije put; to je samo količina vremena koja je potrebna za ostvarenje svih strašnih posljedica nečije tvrdoglavosti i egoizma. Ipak, čim se akumulira dovoljna količina patnje, osoba izvršava procjenu i zaključuje da se veća korist nalazi u ispravljanju nego u patnji, i trudi se postati sličnom prirodi.

Usprkos tome, osoba može izabrati kraći i lakši put ispravljanja: stekne li osoba znanje o strukturi, uzročnosti i svrsi svijeta, ona ubrzava vlastitu spoznaju zla (svoju suprotstavljenost svijetu) i ne mora spoznati egoizam kao zlo pod utjecajem patnje.

Stoga, moramo ubrzati proces realizacije egoizma kao zla u cijelom svijetu kroz diseminaciju znanja o krizi i njezinom uzroku – našoj suprotnosti prema prirodi.

Zaključak

 

  • Čovjekova je misija neovisno i slobodno postati jednakim prirodnom zakonu Apsolutnog Altruizma. Stoga, njegov egoizam konstantno raste i čovjek ne može kontrolirati njegov razvoj;

 

  • Prirodni program stvara okolnosti u čovjeku i njegovoj okolini koje mu pomažu da postupno spozna egoizam kao zlo;

 

  • U opsegu ove spoznaje, osoba počinje tražiti načine da se riješi egoizma i otkriva  temeljni zakon prirode, zakon Apsolutnog Altriuzma. Ona se svjesno, voljno i potpuno podređuje tome, primajući pomoć prirode u ispravljanju egoizma.

 

 

ALTERNATIVA KRIZI

Sloboda volje

Kako cijela priroda izuzev čovjeka ispunjava svoje predodređenje, i samo je čovjek suprotan prirodi, čovjeku je dana sloboda volje samo u jednoj stvari – u svačijem slobodnom samoizražavanju kroz činjenje altruističnih djela.

Uvjet slobode

Iako se čini da je osoba slobodna i da djeluje u skladu s vlastitom voljom, ona se podređuje naredbama gena i ispunjava želje svoje okoline koja joj nameće svoje vrijednosti i standarde, pokazujući joj kako je isplativo biti jak, moćan i imućan. Čovjek mukotrpno radi cijeli svoj život samo kako bi društvo vidjelo kako on uspješno slijedi društvena pravila. Ispostavlja se da on uopće ne živi za sebe; on se sili da izgleda dobro u očima društva. Stoga, put slobode započinje oslobađanjem sebe od diktature umjetnih društvenih standarda. Slijedom toga, osoba slobodno odabire put prema ravnoteži s prirodom i na taj način stječe vječnost i savršenstvo. Upravo zato, stvaranje uvjeta za slobodu volje može biti postignuto samo kroz uspostavljanje novog društva i društvenih standarda.

ALTRUISTI I EGOISTI U DRUŠTVU

Altruisti ne nestaju

Iz znanstvenih istraživanja slijedi da altruisti čine 10% čovječanstva. Ovaj postotak altruista u društvu je konstantan. Genetički je uvjetovan i ne ovisi o vanjskim uvjetima kao što su utjecaj obitelji, obrazovanja i društva. Altriusti ne nestaju. Altruistični gen je skriven unutar osobe, i ne može bit uništen. Bez obzira na obrazovanje i utjecaj društva, čovječanstvo uvijek ima do 10% prirodnih altruista u svojoj populaciji.

Altruizam je koristan

Iako su 90% ljudi u društvu egoisti, kultura, znanost, umjetnost, religija, moralnost, zakon i obrazovanje su u potpunosti utemeljeni na konceptu od 10% altruista. To je zato što je altruistično ponašanje dobro za sve. Altruizam vlada u obrazovanju; škole poučavaju altruizam: budi pošten, marljiv, poštuj, brani, stvaraj prijatelje, voli bližnjega svoga jer altruizam donosi korist društvu.

Dok rođeni altruisti prirodno opažaju altruistična djela, djela davanja za dobrobit društva egoistima se čine nemogućima. Međutim, iz zakona funkcioniranja živih organizama vidimo da realizacija činjenice da egzistencija organizma ovisi o zajedničkom radu svih njegovih stanica vodi do altruistične koegzistencije stanica u njemu, od kojih je svaka egoistična sama po sebi.

Osjećaj koristi od altruističnog ponašanja također je prisutan i u egoističnom ljudskom društvu. Čak i sada u svijetu nitko se aktivno ne protivi altruističnim djelima. Upravo suprotno, sve organizacije i pojedinci oglašavaju svoju uključenost u altruističnim djelima i ponose se time. Nitko se otvoreno ne protivi diseminaciji altruističnih ideala u svijetu. Stoga, ako ujedinjene altruistične organizacije mogu prosljeđivati znanje o prirodnom planu, programu i svrsi, to će promijeniti smjer napretka čovječanstva prema cilju od puta patnje prema putu znanja.

 

 

PLAN IZLASKA IZ KRIZE

Cilj

Cilj altruističnih sila je oblikovanje novih altruističnih društvenih i ljudskih vrijednosti.

Jedina sredstva

Da bi čovjek promijenio svoje egoistično ponašanje u altruistično, on mora promijeniti svoje prioritete i ljestvicu svojih vrijednosti. Mora biti siguran da je davanje društvu puno važnije i korisnije od samog primanja od društva. Drugim riječima, osoba mora osjećati puno veće ispunjenje od davanja društvu, nego od bilo kakvih egoističnih dobitaka.

Imamo samo jedno sredstvo za postizanje ovoga cilja - javno mišljenje. Za čovjeka ne postoji ništa važnije od mišljenja njegove okoline. Životni cilj svakog čovjeka je zaslužiti društveno priznanje.

Osoba često poriče činjenicu da je motivirana željama za priznavanjem (odobravanjem) svojih djela. Ona je nespremna odgovoriti na pitanje motivacije bilo kojeg svoga djela. Tako da osoba ukazuje na znatiželju kao izvor svoje motivacije, čak i na novac, ali neće priznati da je njezina prava motivacija društveno priznanje, jer ipak je to najvažnije za nju.

Priroda je načinila čovjeka na način da su svi njegovi sustavi vrijednosti određeni okolinom. Osoba protiv njezine volje u potpunosti kontrolirana mišljenje javnosti. Zbog toga joj društvo može nametnuti bilo koju vrijednost (čak i one koje su krajnje apstraktne) i bilo koji način ponašanja. Osoba je spremna učiniti sve ne bi li postigla priznanja, slavu, poštovanje i čast.

Također, društvo oblikuje kriterije procjene čovjekove samopouzdanja i samopoštovanja. Stoga, osoba je u stanju napraviti sve u svrhu vlastitog pozitivnog samoprocjenjivanja, čak i u onom slučaju kada zna da nitko nikad neće saznati za njezino djelo.

Tolika je moć jedinog instrumenta na našem rasplaganju - javno mišljenje.

Što treba učiniti?

Kako bi pripremili i onemogućili formiranje novih sociljalnih i ljudskih vrijednosti, altruističnih se 10% posto pojedinaca treba ujediniti i kroz različite državne i društvene organizacije provoditi odlučan utjecaj na masovne medije i obrazovne institucije.

Društvo mora primiti znanje o:

  • Prirodi svijeta i njegovoj cjelovitosti (integritetu), svrsi i programu;
  • Prirodi krize, koja je svrhovita i kojom upravlja priroda;
  • Uzroku krize – čovjekova egoistična pririoda;
  • Mogućnosti prevladavanja krize i to samo kroz mjenjanje čovjekove prirode.

Opasnost kritične situacije zahtjeva od čovječanstva (iz straha od samouništenja) da svim mogućim sredstvima uzdiže krajnju vrijednost altruističnih postupaka: radijem, televizijom, dodjelama ngrada, filmovima, obrazovnim programima, kulturnim zbivanjima, proslavama, vijestima i najavama.

Konstantno, svrhovito oblikovanje javnog mišljenja omogučit će svakoj osobi okolinu koja će ju primorati na davanje njezinom društvu. Kao rezultat toga će se pod socijalnim pritiskom osobina davanja postupno oblikovati u osobi.

Promjena društvenih zadataka će zahtjevati promjenu obrazovnih sustava i planova, počevši od najranije dobi. Zahtjevat će  temeljne preobrazbe u područjima obrazovanja i kulture: književnosti, filmovima, televiziji i novinama. Njihova svrha će biti da opisuju događaje vrednujući ih i hvaleći s obzirom na veličinu njihove koristi društvu.

Jedno mjerilo, jedno pitanje

Koristeći masovne medije, sredstva oglašavanja, uvjeravanja, i obrazovanja, novo javno mišljenje bi trebalo :

  1. Otvoreno i  nemilosrdno osuđivati egoistična djela ; i
  2. Veličati čovjekove altruistična djala kao najveće i temeljne vrijednosti.

Pitanje “ Davanja društvu “ bi trebalo zvučati kao jedina i najveća vrijednost.

Željeni ishod

Kao rezultat svrhovitog utjecaja društva, svi će težiti primanju od društva samo u onolikoj mjeri koliko im je potrebno da prežive i neće štedjeti napora u svom radu za dobrobit društva.

Iako će u početku svi raditi za dobrobit društva pod pritiskom i utjecajem svoje okoline, potpora i priznanja od društva za njegove postupke ispuniti će ga takvim potpunim zadovoljstvom da će osoba početi percipirati davanje društvu kao najveću, posebnu vrijednost čak i bez moralnih nagrada okoline u konkretnim slučajevima.

Prirodna podrška

Budući da će aktivnost svjetskih altruističnih sila voditi svijet prema ravnoteži sa prirodom, svijet će dobivati prirodnu podršku u vidu smanjenja svih manifestacija krize. Priroda osjetljivo reagira na altruistične promjene u čovjeku, zbog toga što one čine čovjeka sve sličnijim prirodi. Ova rastuća sličnost prirodi vodi promjeni prirode i društva koje nas okružuje.

 

REALIZACIJA PLANA

 

Prelazak čovječanstva iz egoistične u altruističnu civilizaciju odvija se kroz dvije faze:

  • Ujedinjenje svih altruističnih sila na planeti;
  • Uključivanje cijelog čovječanstva na njihovim položajima (“činovima”)

Ujedinjivanje altruističnih sila

Trebao bi se utemeljiti centar za ujedinjenje svjetskih altruističnih sila (organizacija i  pojedinaca) .

Mi moramo stvoriti trajan centar koji će razvijati i proizvoditi informacije u svim mogućim oblicima: tiskanim materijalima (brošure, knjižice,članci i knjige), audio materijalima (pjesme, rasprave, radio, cd-i), videom (znanstveni i popularni filmovi), i internetom. Sva navedena sredstva trebaju se koristiti kao instrumenti za integraciju i promociju altruističnih ideja.

Altruisti čine 10% društva. Od tog broja, 10% ljudi posjeduju vrlo jake želje i spremni su za neposredno altruistično djelovanje, dok 90% ljudi imaju slabije altruistične želje, i zbog toga nisu spremni neovisno djelovati, tek se uključiti u raspravljanje o krizi i načinima izlaska iz nje. Mi, koji spadamo u tih 1% čovječanstva, moramo napraviti plan akcije i početi ga aktivno  provoditi. To nas obvezuje na suzdržavanje od diskusija, ali i na prihvaćanje plana i početak njegove realizacije. Upravo je ova mala grupa od 1% altruista sposobna u razvijanju i proširenju metode ispravljanja. Povijest ukazuje da napredne ideje uvijek počinju iz malih skupina. Stoga bi se naš centar trebao sastojati od tih 1%.

Od tih 1% altruista, mi bismo također trebali osnovati funkcionalne centre za koordinaciju koji će razvijati i proizvoditi informacije usmjerene ujednjavanju 10% svjetskih altruističnih sila.  Širenje ideje „novog čovječanstva“ bi trebalo početi među 10 % altruista, zbog toga što su oni po prirodi spremni za to; u njihovoj je prirodi da se brinu za dobrobit čovječanstva. U skladu s tim ciljem, moramo prodrijeti u sva altruistična društva u svijetui omogućiti njihovo ujedinjavanje s obzirom na osnove realizacije ovoga plana. Trebali bismo:

 

  • Obratiti se altruističnim organizacijama i pojedincima, objasniti naš plan, i sugerirati ujedinjavanje na njegovim osnovama;
  • Ujediniti svjetske altruistične organizacije u jednu globalnu organizaciju - buduću svjetsku vladu;
  • Oblikovati čvrsto mišlenje javnosti koje će odobravati samo altruistične akcije.

Uključivanje čovječanstva

Trebali bismo osnovati trajno funkcionalan centar koji bi radio s masovnim medijima, socijalnim i državnim egoističnim organizacijama i 90% svjetske populacije.

Sukladno ujedinjenju i učvršćivanju altruističnih sila, trebali bismo pristupiti i masovnim medijima, socijalnim i državnim organizacijama s ciljem oblikovanja javnog mišljenja koje će odobravati altruistične akcije.

U procesu ujedinjavanja altruističnih sila u jedinstvenu socijalnu silu, biti će moguće:

  • Utjecati na masovne medije;
  • Ući u vlade kao odlučujuće sile;
  • Suprostaviti se anti-altruističnim organizacijama;

Utjecati na pojedince i 90% egoističnih  masa čovječanstva.