Čuo sam na Parashat Yitro, 1, 6. veljače, 1944

Pisano je da “ne postoji ništa osim Njega.” To znači da ne postoji niti jedna druga sila na svijetu koja može učiniti išta protiv Njega. I ono što čovjek vidi, naime, da na svijetu postoje stvari koje niječu vlast odozgo; tako je, jer On to želi.

To se smatra korekcijom, zvanom “lijeva odbacuje, desna prihvaća”, znači da se ono što lijeva odbacuje smatra korekcijom. To znači da na svijetu postoje stvari koje od početka osobu odvraćaju s pravoga puta i odbijaju ga od Svetosti.

I korist je ovih odbacivanja da osoba kroz njih prima potrebu i potpunu želju za Stvoriteljevom pomoći, jer vidi da je bez nje izgubljen. Ne samo da ne napreduje u svojemu radu, nego izgleda kao da nazaduje; to jest, nedostaje mu snage da primjenjuje Toru i Mitzvot čak i u Lo Lishma (ne za Njeno ime). Da se samo s iskrenim nadilaženjem svih problema iznad razuma može primjenjivati Tora i Mitzvot. No, on nema uvijek snagu za prevladati ponad razuma; pa je primoran skrenuti, ne daj Bože, s puta Stvoriteljeva, čak i sa Lo Lishma.”

I onaj, koji uvijek osjeća da je razbijeno veće nego čitavo, da ima mnogo više poniranja nego uzdizanja, i ne vidi kraja ovim poteškoćama, i zauvijek će ostati izvan Svetosti, jer vidi da je preteško za njega da štuje koliko je crnoga pod noktom, osim kroz prevladavanje ponad razuma. No, on nije uvijek sposoban prevladati. I što će biti kraj svega toga?

Tada dolazi do odluke da mu nitko ne može pomoći, osim Stvoritelja samoga. To ga potiče da načini zahtjev iz srca prema Stvoritelju, da mu otvori oči i srce, da ga dovede bliže vječnom prianjanju s Bogom. Slijedi tada, da sva odbijanja koja je iskusio... sve je došlo od Stvoritelja.

To znači da se odbijanja koja je iskusio nisu događala uslijed toga što je on bio u krivu, zbog nedostatka sposobnosti za prevladavanje, nego radije, zato što su odbijanja za one ljude koji se žele primaći bliže Stvoritelju. I kako se takva osoba ne bi zadovoljila samo s malim, točnije, da ne bi ostala poput maloga djeteta bez znanja, prima pomoć odozgor na način da neće moći reći da Hvala Bogu, on štuje Toru i čini dobra djela i što bi više mogao tražiti?

I samo ako ta osoba ima istinsku želju, primit će pomoć Odozgor. I neprestano mu se  pokazuje koliko je u krivu u svojem sadašnjem stanju. Naime, poslane su mu misli i gledišta, koji rade protiv njegovih nastojanja. To je zbog toga da bi uvidio kako nije jedno s Gospodinom. Koliko god prevladavao, uvijek sebe vidi u sve udaljenijoj poziciji od svetosti nego drugi, koji osjećaju da su jedno sa Stvoriteljem.

Ali on, u drugu ruku, uvijek ima svoje prigovore i zahtjeve, i ne može opravdati ponašanje Stvoritelja, i kako se On postavlja prema njemu. Boli ga. Zašto nije jedno sa Stvoriteljem? Najzad, počne osjećati da uopće nema udjela u svetosti.

Premda je povremeno probuđen Odozgor, što ga trenutačno oživi; no ubrzo nakon toga pada u mjesto niskosti. Ipak, to je ono što rezultira shvaćanjem da mu samo Bog može pomoći i stvarno ga približiti sebi.

Čovjek mora stalno pokušavati i ostajati blizu Stvoritelja, naime, tako da su mu sve misli usmjerene k Njemu. To znači, čak i ako se nalazi u najgorem stanju, iz kojega nije moguće veće propadanje, ne smije ostavljati Njegovo područje, odnosno, da misli kako postoji drugi autoritet koji ga spriječava da uđe u svetost, i koji ima snagu činiti dobro ili naštetiti.

Znači, ne smije misliti da postoji sila Sitra Achra (Druga Strana), koja ne dopušta čovjeku da čini dobra djela i slijedi Božje puteve. Radije, sve je učinjeno od strane Stvoritelja.

Ba’al Shem Tov rekao je da onaj koji kaže da postoji neka druga sila (osim Stvoritelja), tj. Klipot (ljuske), nalazi se u stanju gdje ˝služi drugim bogovima˝. Nije nužno misao hereze ta koja je grijeh, ali ako misli da postoji neki drugi autoritet i sila odvojena od Stvoritelja, tada čini grijeh.

Nadalje, onaj koji kaže da čovjek ima vlastiti autoritet, tj. ako kaže da je on jučer svojevoljno odlučio ne slijediti Božje puteve, tada se i to smatra grijehom hereze. Znači da ne vjeruje da jedino Stvoritelj upravlja svijetom.

Ali, kada počini grijeh, zasigurno mora požaliti što ga je počinio. No ovdje također moramo smjestiti bol i patnju u pravi poredak: gdje smješta razlog grijehu, jer je to točka zbog koje treba zažaliti.

I čovjek treba zažaliti i reći: “Ja sam učinio taj grijeh jer me Stvoritelj srozao dolje iz svetosti, u mjesto prljavštine, u otpadnu kaljužu, gdje je prljavština." Drugim riječima, Stvoritelj mu dade želju i stremljenje da zabavlja samoga sebe i diše zrak u mjestu smrada.

(I možete reći, kako je rečeno u knjigama, da ponekad čovjek inkarnira u tijelu svinje. To moramo protumačiti kao da, kako veli, prima želju i težnju da uzme životnost od stvari koje je već prepoznao kao otpad, no sada želi da ga te stvari uzdržavaju).

I jednako tako, kada se čovjek osjeća u stanju uzdizanja, i osjeti nešto dobroga okusa u radu, ne smije reći: “Sada sam u stanju u kojem osjećam da je vrijedno štovati Stvoritelja.” Radije, trebao bi znati da se sada sviđa Stvoritelju, da ga je Stvoritelj doveo bliže, i da zbog toga sada osjeća dobar okus u radu. I trebao bi biti oprezan da nikada ne napusti područje Svetosti, i kaže da postoji drugi koji upravlja osim Stvoritelja.

(No to znači da stvar favoriziranja od strane Stvoritelja, ili suprotno, ne ovisi o samoj osobi nego samo o Stvoritelju. I čovjek, sa svojim izvanjskim umom, ne može shvatiti zašto ga je sada Gospodin favorizirao a zatim nije.)

Isto tako, kada žali što ga Stvoritelj ne približuje Sebi, treba biti oprezan da isto tako ne brine o sebi, dakle da je odvojen od Stvoritelja. Jer, time postaje primatelj u vlastitu korist, a onaj tko prima razdvojen je od Stvoritelja.

Radije treba žaliti zbog progonstva Shechina (Božanske Prisutnosti); znači, zbog uzrokovanja tuge u Božanskoj Prisutnosti

Kao primjer možemo zamisliti bolest u nekom malom organu. Bol se i dalje najviše osjeća u srcu i umu, koji su glavnina čovjeka. I zasigurno osjećaj jednoga organa ne može odražavati osjećaj čovjekove ukupnosti, gdje se osjeća najveći dio boli.

Slična je bol koju osoba osjeća kada je razdvojena od Stvoritelja. Jer je čovjek samo jedan organ Svete Shechine, jer je Božanska Prisutnost duša Izraela uopće. Stoga, osjećaj jednog organa ne odražava osjećaj bola općenito. Hoće reći da Shechina žali što postoje njezini dijelovi koji su razdvojeni od nje, za koje ne može brinuti.

(I to može biti značenje riječi: "Kad čovjek požali, Shechina kaže: “Lakše je to od moje glave"). I ako čovjek ne pripiše tugu zbog razdvojenosti od Stvoritelja samome sebi, spašen je od padanja u stupicu želje da primi za sebe samoga, što je razdvajanje od svetosti.

Isto se primjenjuje kada se osoba osjeća nešto bliže svetosti, kada je sretan jer je postigao zasluge u očima Stvoritelja. Tada također mora reći da je srž njegove radosti zbog toga što sada postoji radost Gore, u Svetoj Shechini, jer sada može dovesti Njen privatni organ bliže Njoj, koja neće taj svoj osobni organ otjerati s toga mjesta.

I čovjek se raduje zbog toga što je nagrađen sa sposobnošću da zadovolji Božansku Prisutnost. Jer, radost koju osoba osjeća samo je dio radosti koju osjeća cjelina. I kroz ove kalkulacije on gubi svoju individualnost i izbjegava zarobljavanje od strane Sitra Achra, koja je volja za primanjem u vlastitu korist.

Iako, volja za primanjem je neophodna, jer to konstituira osobu, s obzirom da se sve što postoji u osobi osim volje za primanjem ustvari pripisuje Stvoritelju. Svejedno, volja za primanjem zadovoljstva mora biti korigirana u formu darovanja.

Što će reći, da užitak i radost, uzeti od strane volje za primanjem, trebaju biti usmjereni prema donošenju zadovoljstva onomu što je Gore, jer postoji užitak dolje; jer je to bila svrha stvaranja, doprinijeti Njegovoj kreaciji. I to se zove radost Božanske Prisutnosti Odozgo.

Iz toga razloga, čovjek mora potražiti savjet o tome kako može uzrokovati zadovoljstvo Gore. I zasigurno, ako primi užitak, zadovoljstvo će se osjetiti iznad. Stoga, trebao bi žudjeti za tim da uvijek bude u Kraljevoj palači, i da ima mogućnost igrati se Kraljevim blagom. I da će zasigurno uzrokovati zadovoljstvo Gore. Slijedi da čitavo njegovo stremljenje treba biti samo u korist Stvoritelja.