Sloboda. Tijekom povijesti gledali smo kako država za državom, kultura za kulturom bivaju uvučene u bitku za bitkom i rat za ratom, sve u potrazi za Slobodom. Ništa nije tako mrsko samoj prirodi čovječanstva, kao biti potlačen silom izvan vlastite kontrole, koja na bilo koji način ograničava osobnu slobodu. Gdje taj osjećaj potrebe za slobodom počinje? Kako postajemo slobodni ili, kako znamo jesmo li uistinu slobodni?
Sam pojam slobode implicira da moramo biti slobodni od nečega. Tako moraju postojati “mi” i “oni”; dobri i loši momci. I, što mi činimo? Počinjemo povlačiti linije i stvarati granice. One su vjerojatno započele kao teritoriji, stvaranje zamišljene linije na zemlji i sve unutar te linije je moje ili dio moje grupe, a sve izvan linija nije dio ni mene ni moje grupe. Godine prolaze i s vremenom imamo gradove, države i narode, sve sa svojim uredno zamišljenim granicama.
Religije su se razvile i također postale vrlo vješte u stvaranju granica. Granica temeljenih na vjerovanju. Ako vjeruješ u tu i tu stvar i djeluješ na taj i taj način, tada si unutar granica naše religije. Ako ne, nisi prihvaćen. Toliko različitih religija, i sve su stvarale svoj vlastiti prostor, i niti jedna nije osobito tolerirala druge.
Postoji jedna posebno imaginarna granica koja je prihvaćena od većine nas i rijetko priznata kao imaginarna. “Sve unutar granica moje kože sam ja i sve izvan nje nisam ja.” To je naširoko prihvaćen koncept. Znatno biste se namučili da pronađete osobu na ulici koja se sa time nebi složila. To je tako očito, zar ne?
Mnoge mistične tradicije će reći kako to i nije tako očito, ali ostavimo ih postrani i okrenimo se modernoj fizici i Kvantnoj teoriji. Ranije, u 20.stoljeću, znanstvenici su bili uključeni u potragu za konačnim otkrivanjem temeljnog građevnog elementa Svemira. Najmanja čestica unutar samog atoma, od koje je sve stvoreno, je konstruirana. Bili su uvjereni da nakon godina razvoja, imaju potreban instrument, mikroskop svih mikroskopa, kojim bi mogli vidjeti ovu beskonačno malenu česticu.
Ono što su zaista pronašli bilo je poprilično iznenađenje i kao što je jedan znanstvenik rekao: “Bilo je kao da se probudiš jedno jutro i umjesto ruke, imaš klješta jastoga!” Ono što su otkrili bilo je da temeljni građevni element ne postoji! Ne postoji tako nešto kao najsitnija moguća jedinica materije od koje je izgrađena sva ostala materija. Postojanje je valovito gibanje bezbrojnih mogućnosti, isprepletenih i međusobno povezanih. Postojanje je val beskonačnih mogućnosti, međusobno isprepletenih i povezanih. Postojanje je bezgranično i cjelovito. Granice ne postoje. Atomi i molekule za koje smatraš da su u čvrstoj formi, kao i tvoje fizičko tijelo, uopće nemaju nikakvu solidnost, oni se slobodno mješaju sa svim atomima i molekulama izvan onoga što nazivaš svojim tijelom. Postoji znanstveno mišljenje nazvano “efekt leptira” koje kaže da ako leptir kihne na Marsu, to će utjecati na nas ovdje na Zemlji.
Ako je sve to istina, zašto to onda ne možemo osjetiti? Izvorna Kabala govori nam da mi to osjećamo – samo ne prepoznajemo povezanost. Sve nedaće u svijetu danas – financijska kriza, nasilje bilo koje vrste, depresija i uporaba droge – rezultat su naše borbe protiv međusobne povezanosti čovječanstva. S obzirom da ne razumijemo zakone međusobne povezanosti, ne razumijemo ni posljedice kršenja tih zakona. Ako skočimo kroz prozor, očekujemo da će nas gravitacija povući na tlo. Prihvaćamo posljedice kao neizbježne. Moramo dostići istu razinu razumijevanja zakona sustava međusobne povezanosti, kako bismo bili u stanju precizno tumačiti posljedice kršenja tih zakona.
Već tisuće godina, Kabala nam govori da je postojanje Jedinstvo i da smo svi povezani kao dijelovi sa cjelinom ili kao organi sa tijelom. Ta međusobna povezanost je temeljni zakon prirode. Učenje Kabale je znanstveni, metodološki pristup koji nas uči kako razviti osjetila kojima ćemo opažati zakone sustava međusobne povezanosti. Jednom, kada uspijemo shvatiti te zakone, moći ćemo naučiti kako raditi sa njima za dobro svih. Nećemo više, bez zrna soli u glavi, ponašati se ekvivalentno skakanju sa desetog kata zgrade sa očekivanjem da ćemo ići prema gore. Možemo zaustaviti bolne posljedice naših djela. Tada ćemo moći otkriti gdje sloboda uistinu leži.
