Jeste li opsjednuti stvarima? Vjerojatno jeste. Mi smo nacija potrošača i ovo je postao naš primarni identitet. Prema knjizi “Affluenza: sveobuhvatna epidemija”, živimo da bismo kupovali, i zapravo, kupujemo i bacamo toliko stvari da trošimo više na vreće za smeće nego što mnoge zemlje troše na neophodnosti.

Naša neprestana potraga za sve više stvari postala je poput društveno prenosive bolesti koja pogađa naše duše i prijeti ne samo uništenjem okoliša već i naših obitelji i zajednica. Nadalje, kako bi dobili stvari koje žele, ljudi često pribjegavaju raznim nemilosrdnim djelima.

Na primjer, korporacije primjenjuju vrlo učinkovitu strategiju koja se zove “planirana zastarjelost”, što je drugi naziv za “stvoren za otpad”. Ova strategija je očita kad su u pitanju stvari poput vreća za smeće i papirnatih proizvoda, ali danas se koristi u proizvodnji skupih predmeta poput kamera i kompjutora... Računalna tehnologija je zapravo osmišljena tako da kompjutori postanu beskorisni što je prije moguće, tako da u roku od par godina postaju čak prepreka komunikaciji.

Unatoč tome, ove korporacije se žele osigurati da potrošači neće izgubiti povjerenje u njihove proizvode. Ovdje dolazi tehnika zvana “zamijećena zastarjelost” čiji je zadatak uvjeriti nas da odbacimo stvari koje su i dalje savršeno upotrebljive. Kako to čine? Mijenjajući izgled stvari. Najbolji primjer je moda: ona nas potiče da cijenimo jedni druge prema odjeći koju nosimo i autima koje vozimo, te da pratimo trenutne trendove da netko ne bi rekao suprotno!

Jedan pogled na stanje današnje ekonomije mora nas uvjeriti da nešto definitivno nije u redu s našim trenutnim financijskim sustavom.Od stotinu najvećih gospodarstava na zemlji, pedeset su korporacije. Ono što još više zapanjuje je činjenica da te taktike potpune okrutnosti te manjak integriteta koje ove korporacije koriste opisuju se kao časne i nešto čemu bismo, mi ljudi, trebali težiti. Sile na vlasti su nam oprale mozak tako da mislimo da uvijek moramo biti u koraku s našim susjedima te da moramo imati najmanje jednako stvari koliko i oni.

Pogled iz Amerike: kako smo stigli do točke gdje prosječna osoba iz SAD-a troši duplo više nego prije pedeset godina? Prema “Priči o stvarima”, “ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, ovi su ljudi pokušavali pronaći načina da ojačaju gospodarstvo. Maloprodajni anilitičar Victor Labow izrekao je rješenje koje je postalo normom cijelog sustava. Rekao je: ‘Naša enormno produktiivna ekonomija zahtijeva od nas da potrošnju učinimo svojim stilom života, da kupovinu i uporabu dobara pretvorimo u rituale, da tražimo svoje duhovno zadovoljstvo i zadovoljenje našeg ega u potrošnji. Potrebno nam je konzumirati stvari, uništiti ih, zamijeniti i odbaciti sve većom brzinom.’”

Možda je najgore od svega što ova duhovna bolest mete sve pred sobom diljem cijele zemlje i čak pogađa i druge nacije. Ljudi se osjećaju praznije no ikad i tek sada shvaćamo koliko je zapravo istinita ona stara izreka, koja kaže: “Novac ne kupuje sreću.” Dok mi imamo sve što možemo poželjeti i više, četrnaest milijuna Amerikanaca je na ilegalnim drogama, a dvanaest milijuna su teški aloholičari. Depresija, samoubojstvo i bolest pogađaju i nas i našu buduću generaciju, a mi nemamo pojma zašto.

Prema mudrosti kabale, ova trenutna kriza rezultat je evolucije naše volje za primanjem. Što to znači? Znači da su, prema prirodi, naši životi vođeni željama i pokušajima da se te želje zadovolje.

Jedan od najvažnijih kabalističkih tekstova, “Knjiga Zohar”, navodi kako će upravo u našem dobu, na površinu čovječanstva isplivati nova duhovna želja, te da će stoga mudrost kabale biti otkrivena kako jedina metoda kojom će se ta želja moći ispuniti. Ova metoda nam omogućava da otkrijemo novi izvor ispunjenja – duhovni svijet koji se nalazi iznad našeg materijalnog svijeta.

Kako proučavamo ovo drevno učenje, postajemo svjesni pravih razloga za potrošačku krizu, kao i za sve druge naše probleme u individualnim živorima te u svijetu općenito. Počnemo shvaćati da postoji zakon koji upravlja svim prirodnim sustavima – zakon davanja, te da su turbulencije koje sad osjećamo ništa drugo nego rezultat našeg egoističnog ponašanja koje je suprotno tom zakonu. Kroz mudrost kabale, ne samo da postajemo svjesniji i uravnoteženiji s prirodnim zakonima, nego i pronalazimo odgovore na ona drevna pitanja: “Koji je smisao našega života” i “Zašto nikad nisam zadovoljan?”.