Ne radi se o Ivi Josipoviću. Ne radi se o premijerki Kosor ili ministru Šukeru. Ne radi se niti o Baracku Obami ili bilo kojoj drugoj osobi kao takvoj. Nitko od njih neće napraviti svoj posao kako treba, ako im mi ne pokažemo u kom pravcu trebaju ići. Dakle, ne radi se o ljudima koji su izbrani, nego o ljudima koji su birali.
Vlast je dobra za jednu stvar: da bude izabrana. Ali da bi mogli vladati, imaju pomoćnike. Mi – svaka osoba kojoj je stalo do budućnosti svoje zemlje i svoje djece – moramo biti sigurni da ti pomoćnici znaju kako će savjetovati.
Glavni cilj svake vlasti bi trebalo biti obrazovanje. Pod obrazovanje ne mislim samo na poznavanje činjenica: imena gradova, županija, podaci o Domovinskom ratu. Obrazovanje o kojem govorim mora se baviti puno dubljom vrstom znanja, ono koje proizlazi iz duše: znanje o smislu našeg postojanja.
Da objasnimo. U prošlom stoljeću bili smo svjedoci globalizacije i uzajamne ovisnosti među državama. Trenutna financijska kriza otkrila je nevjerojatnu činjenicu: ne možemo riješiti niti jednu krizu bez zajedničkih napora kao jedinstveno čovječanstvo. Amerika uvelike ovisi o uvozu, a Kina, Rusija i zemlje OPEC-a ovise o izvozu u Ameriku i Europu. Slično tomu, nedvojbeno je da i mi ovdje uvelike ovisimo poglavito jedni o drugima, zatim o svojim susjedima, Europskoj zajednici pa onda i o globalnoj svjetskoj politici i ekonomiji, koliko god suprotni argumenti bili opravdani (a zbog same činjenice da niti jedan od tih sustava nije savršen, niti jasno ukazuje na našu vlastitu korist od formalnih integracija s njima).
Ne mora nam se sviđati ova međuovisnost, ali to je tako jer smo skloni gledati svoju korist – na osobnoj, društvenoj i međunarodnoj razini. Razlika između ove krize i prijašnjih kriza je da nam ova jasno i glasno poručuje:˝Ili svi, ili nitko.˝
Zašto? Zato što je to put svijeta! Sve na svijetu, živo i neživo, podliježe zakonu reciprociteta, po kojem svaki dio djeluje za okruženje svog domaćina, bilo ljudskog okruženja ili ekosustava u kojem živi. Sustav zauzvrat jamči dobrobit svojih djelova.
U prirodi, zajedničko dobro i induvidualno je jedno te isto. Da to nije tako, ne bi mogli čitati ovaj članak jer bi svako naše oko gledalo na drugu stranu, a vaš bi mozak vjerojatno sve to ignorirao. U stvari, vjerojatno ne biste bili živi jer vaši organi ne bi funkcionirali kao sustav koji podupire život, gdje svaki organ radi za dobrobit cijelog organizma, organizam održava dobrobit svojih organa.
Ljudski je rod također jedan cjelovit, predivan i raznolik organizam. Taj organizam ima dušu unutar sebe koja upravlja svojim organima: rusko-arapski organ osigurava gorivo i energiju; sposobni i pokretljivi azijski organ koristi energiju kako bi proizvodio, a američko-europski organ služi se proizvodima. Na ovaj način svi se organi međusobno podupiru.
Svrha naših života je da otkrijemo taj zakon reciprociteta, zakon uzajamnog davanja. To je upravo ono na što religije misle kad kažu ˝Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe˝, samo što cilj nije ukrotiti nas i stvoriti ugodna bića, nego da naučimo zakon egzistencije kako bi postali gospodari svojih sudbina.
Ako osnažimo našu djecu znanjem o zakonu reciprociteta, ne samo da će znati izbjeći greške, nego će biti sposobni stvoriti potpuno drugačju budućnost – temeljenu na ljubavi, uzajamnoj podršci i dubokom razumijevanju prirode. To je svrha naših života: shvatiti prirodu i surađivati u izgradnji ljudkog društva usklađenog sa prirodnim zakonima.
Iskoristimo nadolazeće vrijeme kao odskočnu dasku za promjene, jer one se već događaju, pa neka se odvijaju na ispravan način, za sreću naše djece i nas samih.
