Objavljeno 15. studenog 2010. 

Zaboravljamo da ne smijemo činiti ništa osim moliti Stvoritelja da ispuni naš zahtjev! Umjesto toga mislimo kako bih ja trebao prisiliti svoje srce da se otvori, kako bih se ja mogao povezati s drugima ili kako bi se drugi mogli povezati sa mnom. Međutim, uopće ne bismo trebali misliti o tome! Zamišljamo povezanost u našem egoističnom umu, no ona uopće nije poput onog što zamišljamo!

To je stupanj Višeg svijeta; otkrivamo novu stvarnost! Moramo samo zahtijevati i to je sve! Učimo da se sve događa pomoću zahtjeva. Uzdižemo molitvu, MAN, i kao odgovor dolazi Okružujuća svjetlost, MAD, i ispravlja sve, dok smo mi jednostavno prisutni tijekom ispravljanja. Sve dolazi Odozgo i s naše strane potrebni su samo zahtjev, molba i želja.

Problem leži u ovoj točki: obraćamo li se Stvoritelju ili sve pokušavamo napraviti samostalno? To je točka u kojoj griješimo i, kao posljedica, zapnemo na mnogo godina, u nemogućnosti da promijenimo smjer čak i malo, da razumijemo da ne postoji ništa osim obraćanja, zahtjeva, zamolbe!

Da bismo uopće mogli načiniti taj zahtjev, moramo uložit velik trud, upravo s tom istom svrhom. Ako pokušamo samostalno izgraditi ispravan društveni sustav zasnovan na ljubavi i prijateljstvu, to će biti dug put koji će nas dovesti do spoznaje da se udaljavamo od cilja, da smo neiskreni, da mrzimo jedni druge i da se ne približavamo jedinstvu.

Kabala nas mora dovesti do vrlo precizne analize: nemojte se pokušavati povezati s drugom osobom, niste sposobni za to, egoist ste kao i ona. Viša Svjetlost je jedina koja to može učiniti; mora doći i spojiti nas- samo Ona!

Stoga nemojte tražiti međusobnu povezanost jer je pisano ˝muškarac, žena i Shechina među njima˝, znači postojimo moj prijatelj, ja i Stvoritelj između nas. ˝Onaj koji stvara mir u Višnjemu, stvara mir u nama˝ (Oseh Shalom BeMromav, Hu Yaseh Shalom Aleinu).

Svaki put kad se obraćamo jedan drugome bez sile koja nas povezuje činimo grešku. Kada se grlimo, ne želimo se grliti ili to činimo na razini ovog svijeta. Zahtijevamo li zaista ljubav, jedinstvo i međusobno prijateljstvo? To je samo na razini ovog svijeta. Tko od nas može postati jamac za drugoga ili čak za sebe samoga? Odakle nam snaga za to? Možemo težiti jedno drugome samo kroz Višnjega koji ispunjava sav prostor između nas.

Ako zahtijevamo od Njega da ispuni prazninu, da nas poveže i da uvijek bude među nama, tada će se to jednostavno dogoditi. Znanost kabale namijenjena je tome da nas dovede do tog ispravnoga stava, od kojeg vječno bježimo zbog svoje egoistične prirode.

Ne zaboravimo da ˝ne postoji ništa osim Njega˝! Stvoritelj izvršava akciju, no da bi do nje došlo, mora joj prethoditi želja. To se naziva ˝sklapanje saveza˝, pri čemu potpisujemo sporazum sa Stvoriteljem: mi zahtjevamo, a on izvršava.

Slično maloj djeci koja hodaju i vuku odrasle za sobom, mi vučemo Višu Silu tako da ispravi prirodu koju je stvorila; tada ćemo postati jednakima Stvoritelju. Ne možemo postići uzajamno jamstvo niti ga istinski željeti. Čim počnemo govoriti o jedinstvu moramo se sjetiti uvjeta: ˝Izrael, Svjetlost i Stvoritelj su jedno˝. Moj bližnji, ja i Stvoritelj među nama; samo nas troje zajedno možemo postići istinsko pomirenje i savršenstvo.

Upravo će nas težnja da se ujedinimo s grupom brzo dovesti do spoznaje da se moramo obratiti Stvoritelju za svu pomoć!

Objavljeno 18. studenog 2010.

Zohar, poglavlje “BeShalach (Tad faraon posla),” st. 466-467: “A Aron i Hur podupiraše njegove ruke...“ Kada ih je podigao znači da je podigao desno iznad lijevoga. To je značilo da, kada je raširio svoje ruke, Izrael pobjeđivaše, Izrael odozgo, ZA. „A kada bi spustio ruke, Amalek pobjeđivaše“.

Desno se odnosi na Hesed (kvaliteta milosti), a Svjetlost Hassadim (milost) trebamo najviše. Prije svega, Svjetlost ispravka, Svjetlost Hassadim, mora zavladati u nama jer upravo to povezuje sve zajedno.

Ta svjetlost vlada unutar naše želje (kli), prekrivajući je namjerom davanja. Zatim, do mjere u kojoj je kli ispravljena namjerom za davanjem, može biti odjevena Svjetlošću Hochma (mudrost), što je Stvoriteljeva prisutnost, osjećaj i otkrivenje Njega.

No prije nego je Stvoritelj otkriven, trebamo jednakost s Njim. To se čini pomoću Svjetlosti Hassadim, Svjetlosti davanja i milosti (Hessed), ispunjavajući nas na naš zahtjev.

Stoga, čtav rat između Mojsija i Amaleka (Amalek je skraćenica za Al MenAt LEKabel, “u korist primanja ”), svodi se na to da Mojsije isprva traži Svjetlost Milosti, silu Hassadim, što je sila Arona koji ga podupire s desna. Zatim, Mojsije počinje podizati svoje teške ruke, nazvane „ruke vjere“. Zašto su teške? Zato što je njegova želja za užitkom velika i neprestano raste u korist Amaleka.

Kada se želja za užitkom probudi u pojedincu, njegove su ruke, „ruke vjere“ (simbol davanja), spuštene, i još jednom ga prevladava sebična namjera. Slijedi da je neophodno poduprijeti Mojsijeve ruke.

Stoga, Više sile dolaze nasuprot Amaleka: desna (Aron), i lijeva (Hur), dok se Svjetlost spušta Odozgo i odijeva pojedinčevu želju ispravljenu vjerom, Svjetlošću Bina. Tada je Mojsije sposoban pobijediti Amaleka, svoj egoizam.

To se događa u mnogim situacijama tijekom našeg rada: želja za užitkom raste i moramo zapodjenuti rat protiv nje.

Objavljeno 18. studenog 2010.

Kada se upustimo u radove kabalista, možemo proučavati znanost ili Toru (metodu ispravljanja). “Znanost” se odnosi na uobičajene znanosti poput fizike, kemije, povijesti, zemljopisa itd. Tako akademici misle o kabali. Prema njima, Zohar je napisan u srednjovjekovnoj Španjolskoj,  a ne prije 2.000 godina u Izraelu.

Iz kabalističkih izvora znanstvenici pokušavaju izvući znanje i informaciju. Raspravljaju o stilu, analiziraju tekst i pokušavaju izvući odnose između teksta i povijesnih događaja.

Taj racionalni pristup nema veze sa „proučavanjem Tore“. Tomu je tako jer je Tora metoda ispravka naše prirode i postajanja sličnim Stvoritelju u našim osobinama. Stvoritelj nam postaje otkriven u odnosu na tu sličnost.

Svrha je svih „svetih“ knjiga otkriti Stvoritelja čovjeku. Ipak, primarni izvori, poput Mojsijevog petoknjižja, Talmuda i Mišne, napisani su zemaljskim, materijalnim jezikom. Oni opisuju Viši svijet kroz tjelesne slike. U takvim naracijama teško nam je vidjeti duhovne akcije.

No jezik kabalističkih knjiga pomaže nam izbjeći skretanje s puta ispravljanja i stjecanja sličnosti sa Stvoriteljem, jer govori o ispravku kroz ujedinjenje u cilju otkrivanja Stvoritelja.

Zbog toga je jezik kabale najprikladniji za dostizanje svrhe zbog koje je dana Tora. Pisano je: „Stvorio sam zlu nakanu jednako kao i Toru, jer njezina Svjetlost reformira“. Za nas, Tora je metoda korekcije; nije znanost nego Svjetlost koja obnavlja.

Pisano je da pojedinac mora blagosloviti Toru prije nego se upušta u učenje, inače će primiti prokletstvo umjesto blagoslova. To znači da se osoba mora usredotočiti na ispravak. „Blagosloviti Toru“ znači zahvaliti Stvoritelju za davanje prilike za ispravljanjem sebe uz pomoć Svjetlosti koja je u njoj skrivena.

Zohar opisuje način ispravljanja razlomljene veze među nama. Zbog toga moramo težiti ujedinjenju kada ga proučavamo i čekamo Svjetlost, silu koja ispravlja našu povezanost. Samo tada, do mjere našeg jedinstva i međusobnog jamstva, Stvoritelj postaje otkriven među nama.Stoga, „blagoslovimo Toru“: Razmišljajmo o stvaranju kolektivnoga kli dok se upuštamo u Zohar.

Objavljeno 16. studenog 2010.

Percepcija stvarnosti, kako nas mudrost kabale uči, vrlo je subjektivna. Stvarnost se opaža isključivo u odnosu na nas i naše osjetilne organime. No izvan njih nema stvarnosti, ona ne postoji. Primamo je kao sliku na zaslonu lociranom u stražnjem dijelu našeg mozga, kao da ta stvarnost postoji neovisno o nama, izvan nas.

Kako Knjiga Zohar pojašnjava, dijelove svoje volje za primanjem vidim onoliko koliko se ona razlikuje od Svjetlosti - svojstva primanja.

Naša kolektivna želja, jedno stvorenje, inicijalno je bilo u stanju „Beskonačnosti“. Tada se spustila iz svojstva „beskonačnosti“ do svojstva „našeg svijeta“, razlomljavajući se (dakle, mijenjajući svoje svojstvo od davanja u primanje).

Kroz razlomljavanje, ta se velika duša razdijelila na 600,000 pojedinačnih duša, a zatim na mnogostruke dijelove koji su završili u „našem svijetu“, egoističnom svojstvu. Zbog toga osjećamo da nas je mnogo iako, zapravo, svatko od nas vidi samo dijelove vlastite duše.

Učimo da se duša sastoji iz 10 sefirot. Oni su razdvojeni na GE (Galgalta ve Eynaim) i AHP (Awzen, Hotem, Peh). GE sačinjavaju sefirot Keter, Hochma, Bina, Hesed, Gevura i Tifferet, koji su posude (želje) davanja, dok se AHP sastoji od Netzah, Hod, Yesod i Malchut, posude primanja.

Ispostavlja se da stvarnost opažam uz pomoć tih deset posuda, odnosno želja. Ono što primam unutar GE je moj „ja“, a u AHP opažam iluzorni, vanjski svijet kojega vidim izvan sebe.

U biti, iskusio sam internalno kidanje posuda GE i AHP. Svoje najveće želje, koje bi mi trebale donijeti najveća zadovoljstva percipiram kao strane, kao što su ljudi oko mene naprimjer. Vi ste svi posude mog AHP. Sebe, „ja“, i sve vezano uz mene doživljavam u GE moje duše. U mom egu, neprestano sam preokupiran upravo tim dijelom i sve moje kalkulacije ciljaju na moju osobnu dobrobit.

Dio nazvan AHP percipiram kao nešto što mi je potpuno strano. Štoviše, voljan sam zlorabiti ga na sve načine koje mogu, dok god služi mojoj dobrobiti. Stoga, čini se kao da neprestano pokušavam izigrati, slagati i okrasti – samoga sebe. No toga nisam svjestan, niti tako osjećam.

Kasnije, kada osoba počne to razaznavati, dolazi do velikog razočaranja. Zbog toga, metoda kabale ispred svega ističe potrebu za ujedinjenjem, iako se ono ne smije odvijati na tjelesnom planu (između tebe i mene). Čitava je metoda usmjerena na neophodnost ujedinjenja i ispravljanja duše, što znači da moram ujediniti dva gorespomenuta dijela u svojoj percepciji.

Tako ono što vidim izvan sebe i osjetim unutar sebe, ta dva dijela, moraju postati jedna cjelina. Tek tada ćemo doista uvidjeti da ne postoji ništa drugo osim osobe, i da je sve što promatram unutar i izvan sebe zapravo moj „ja“, odnosno moja volja za primanjem (želja).

Objavljeno 16. studenog 2010.  

Što je izvor radosti? Ako govorimo o egoističnom užitku, on je utemeljen na primanju ispunjenja. Dijete je sretno kada mu nešto date i plače kada mu to uzmete. Razvijenija osoba radost doživljava uslijed dobrih ili loših djela. Ukrao sam i nisu me uhvatili pa sam sretan, ili sam učinio nešto dobro za nekoga i uživao sam u tome.

Sve ovisi o tome što pojedinu osobu zadovoljava. No radost se uvijek pojavi uslijed činjenice da smo ispunili svoje egoistične želje. Naše osnovne želje su hrana, obitelj, bogatstvo, moć i znanje. Ipak, problem je što smo se nesposobni ispuniti kroz njih.

Viša Svjetlost, užitak koji želi ispuniti našu želju je „plus“, a želja je „minus“. Kada „plus“ susretne „minus“, događa se kratak spoj. Dakle, čim dotaknem užitak, on nestaje.

No postoji druga forma primanja užitka, za što primjer nalazimo u elektronici. Umjesto „kratkospajanja“ plusa i minusa izravno, to jest primanja užitka u svoju želju, stvaram otpornik među njima, otporni zaslon. Spajanje „plusa i minusa“ (želje i užitka), sada je moguće kroz otpor, bez anuliranja ijednog od to dvoje, i to može dovesti do pozitivnog rezultata. Ondje osjetimo život.