Objavljeno 11. listopada 2010.

Pitanje: Do koje mjere bih trebao osjećati ovisnost o prijateljima? ovisi li moja dobrobit  i o njima?

Odgovor: Ako se ne osjećate dobro, obratite se prijateljima i zamolite ih za snagu. Zar Svjetlost ne kontrolira sve atome i molekule? A zar ne potječe i zdravlje od nje?

Mislite li stvarno  da materijalna priroda živi prema svojim vlastitim zakonima i da je samo duša pod utjecajem sile Svjetlosti? Ovaj „san“, tj. slika našeg svijeta, uključujući sva tijela i sve ostalo, nije ništa drugo nego projekcija Svjetlosti. Zašto je onda ne bih zamolio za sve što mi treba?

Trebate uvjete koji vam omogućuju da budete u potpunosti predani davanju. Takvi uvjeti su ono što biste trebali zahtijevati. Grupa vam također mora pomoći u tome: ako shvatimo da u potpunosti ovisimo o Svjetlosti, tada će svakoj osobi biti lakše obratiti joj se sa zahtjevom.

To vrijedi za svaki zahtjev. Naprimjer, stavio sam ruku u džep nadajući se da ću izvuči milijun dolara. Nije upalilo? To znači da imam problem s nedostatkom vjere. Ne postoji ništa što ne bih mogao tražiti od Stvoritelja u svrhu davanja. Ako ste sigurni da želite davanje, onda ga zahtijevajte. Tako ispravljate svoje kelim. Zahtijevajte ga, ali ne za sebe.

Pitanje: Trebam li zahtijevati davanje od Stvoritelja ili od grupe?

Odgovor: Kada se obraćam grupi, moram se obratiti Stvoritelju koji je skriven u njoj. Grupa sama po sebi nema nikakve moći. No kako ulazim dublje, prema sili jedinstva među prijateljima koji su već otkrili zrnce duhovne želje, otkrivam da je Stvoritelj prisutan u tom zrncu i Njegova sila nije ograničena ni na koji način.

Svjetlost nema granica. Prisutna je i neograničena čak i u maloj, slaboj grupi. Ja sam onaj koji određuje što ću izvući od nje.

Stoga se uvijek moram obraćati Stvoritelju kroz grupu. On je izvor sve snage. Moj zahtjev se mora dogoditi isključivo prema načelu ˝Izrael (ja), Tora (grupa) i Stvoritelj (Svjetlost) su jedno.˝

Tijekom učenja možete zahtijevati što god vam nedostaje (uključujuću zdravlje i uspjeh) da vam omogući da mislite na davanje. To je zbog toga jer sve pripada jednoj želji, no vi je ispravljate u različitim oblicima. Međutim, u stvarnosti uvijek govorimo o istom nedostatku Svjetlosti u posudi. 

Pitanje: Do koje mjere bih trebao osjećati ovisnost o prijateljima? ovisi li moja dobrobit  i o njima?

Odgovor: Ako se ne osjećate dobro, obratite se prijateljima i zamolite ih za snagu. Zar Svjetlost ne kontrolira sve atome i molekule? A zar ne potječe i zdravlje od nje?

Mislite li stvarno  da materijalna priroda živi prema svojim vlastitim zakonima i da je samo duša pod utjecajem sile Svjetlosti? Ovaj „san“, tj. slika našeg svijeta, uključujući sva tijela i sve ostalo, nije ništa drugo nego projekcija Svjetlosti. Zašto je onda ne bih zamolio za sve što mi treba?

Trebate uvjete koji vam omogućuju da budete u potpunosti predani davanju. Takvi uvjeti su ono što biste trebali zahtijevati. Grupa vam također mora pomoći u tome: ako shvatimo da u potpunosti ovisimo o Svjetlosti, tada će svakoj osobi biti lakše obratiti joj se sa zahtjevom.

To vrijedi za svaki zahtjev. Naprimjer, stavio sam ruku u džep nadajući se da ću izvuči milijun dolara. Nije upalilo? To znači da imam problem s nedostatkom vjere. Ne postoji ništa što ne bih mogao tražiti od Stvoritelja u svrhu davanja. Ako ste sigurni da želite davanje, onda ga zahtijevajte. Tako ispravljate svoje kelim. Zahtijevajte ga, ali ne za sebe.

Pitanje: Trebam li zahtijevati davanje od Stvoritelja ili od grupe?

Odgovor: Kada se obraćam grupi, moram se obratiti Stvoritelju koji je skriven u njoj. Grupa sama po sebi nema nikakve moći. No kako ulazim dublje, prema sili jedinstva među prijateljima koji su već otkrili zrnce duhovne želje, otkrivam da je Stvoritelj prisutan u tom zrncu i Njegova sila nije ograničena ni na koji način.

Svjetlost nema granica. Prisutna je i neograničena čak i u maloj, slaboj grupi. Ja sam onaj koji određuje što ću izvući od nje.

Stoga se uvijek moram obraćati Stvoritelju kroz grupu. On je izvor sve snage. Moj zahtjev se mora dogoditi isključivo prema načelu ˝Izrael (ja), Tora (grupa) i Stvoritelj (Svjetlost) su jedno.˝

Tijekom učenja možete zahtijevati što god vam nedostaje (uključujuću zdravlje i uspjeh) da vam omogući da mislite na davanje. To je zbog toga jer sve pripada jednoj želji, no vi je ispravljate u različitim oblicima. Međutim, u stvarnosti uvijek govorimo o istom nedostatku Svjetlosti u posudi.

Objavljeno 10. listopada 2010.

Pitanje: Što podrazumijeva sjedinjenje sa Stvoriteljem?

Odgovor: Sjedinjenje je velika korekcija, ujedinjenje na temelju jednakosti svojstava ili ˝forme˝. Ne trebamo mijenjati suštinu želje za primanjem samu po sebi. Međutim, ta suština ima egoističnu formu (namjeru) koju podrazumijevamo kao ˝zlu˝, suprotnu Stvoritelju.

Želja za primanjem sama po sebi ne smatra se lošom ni suprotnom Stvoritelju, baš kao što se ni nepokretna, biljna i životinjska priroda ne smatraju lošima i suprotnima Stvoritelju. I dok osoba ne postigne osjećaj da je suprotna Stvoritelju, također se ne smatra da ima ˝zlu inklinaciju˝.

Prvo, neophodno je spoznati da je vaša intencija ili ˝forma˝ želje suprotna Stvoritelju. Ukoliko ne dođe do toga, osoba ne posjeduje zlo u sebi: ona se jednostavno ponaša u skladu sa svojim instinktima. U kabali je zlo definirano kao svojstvo suprotno Stvoritelju, Dobromu ili Svjetlu. Osoba može osjetiti zlo samo kada joj se otkriju svojstva dobrote, povezanosti i ljubavi te kada se može vidjeti kao suprotnoga Stvoritelju.

U tom trenutku osoba postaje ˝čovjekom˝, bez obzira na to kako loš taj čovjek bio u danom trenutku. To se događa jedino učenjem mudrosti kabale. Prije toga ne postoji ništa što bi trebalo ispraviti, kako u osobi, tako i u svim egoistima svijeta. To nije forma koja zahtijeva ispravljanje.

Jedino razmak između Stvoritelja i mene zahtijeva ispravljanje. Moram preobraziti formu koja je suprotna Stvoritelju u onu koja je dobra i slična Njemu. I kada postanemo izjednačeni s Njim u uzajamnom davanju, tada, kao što je pisano, dosežemo povezanost zvanu ˝sjedinjenje˝ (Dvekut). Ovaj unutarnji rad (otkrivenje zla ili razdvojenosti i njezino ispravljanje) događa se jedino pomoću Svjetlosti koju privlačimo tijekom grupnog učenja kabale.

U jednoj od svojih inkarnacija (gilgulim), osoba odjednom osjeti ˝hitac˝ u srce, ˝iskru˝ koja ga vuče nekom novom, nematerijalističkom životu. Želi se izdići iznad ovozemaljske, tjelesne egzistencije i dolazi ka učenju i grupi. Kako vrijeme prolazi, počinje osjećati koliko je nedorasla za davanje. Od toga trenutka nadalje shvaća da je njezina priroda suprotna Stvoriteljevoj. Jedino tada može biti rečeno da je ˝svijest o njezinu zlu˝ isplivala u njoj.

Ljudi obično misle da ˝zlo˝ znači samo biti loša osoba u društvu, a ne činjenica da se protivimo jedinstvu Stvoritelja sa svima. Kabala ne ispravlja ovozemaljsko zlo (nepomaganje starici da pređe cestu ili nedavanje novca prosjacima). Ta vrsta zla ne može uopće biti ispravljena; ona samo raste sve dok se ne riješimo duhovnog zla.

Objavljeno 10. listopada 2010.

Pitanje: Što je nesebično davanje drugome. Što trebam dati prijatelju izvan egoističnog užitka?

Odgovor: Ne morate mu dati ništa materijalno. U vašim mu željama nudite podršku kako ne bi zaboravio na napredovanje prema Stvoritelju. To je zapravo ono što predstavlja vaše davanje. Što duše mogu dati jedna drugoj kada su razdvojene? Mogu jedino pobuditi jedna drugu i međusobno si dati snagu. Ne zahtijeva se da se pune prijateljevi džepovi ili hladnjak. Potrebna je samo ispravna međusobna povezanost, a Viša Svjetlost će ispuniti sve potrebe.

Osigurajte prijatelju energiju, sudjelovanje i užitak od cilja jer to je vaša dužnost. Bez te obaveze i duha nema grupe. Stvoritelj nas je stvorio tako da postojimo na jednom mjestu, dakle, u jednom duhovnom prostoru, u jednoj zajedničkoj želji svih prijatelja iz cijeloga svijeta. Ali to još uvijek ne znači da smo grupa.

Grupa počinje s obećanjem da ćemo inspirirati jedni druge. Štoviše, ne govorimo o izvanjskim akcijama, nego o unutarnjoj želji gdje smo međusobno povezani. Svi jedni drugima daju uzajamni poticaj i pouzdanje u cilj i to se naziva uzajamno jamstvo.

Ako izgubite sposobnost da nadahnete druge znači da bušite rupu u našem bodu. ˝A ako sam umoran, smijem li odmarati?˝ Ako odmarate onda niste u stanju primiti inspiraciju od drugih te pod sobom bušite rupu u zajedničkom brodu i zbog vas se svi ostali utapaju.

Ili sudjelujete u uzajamnom jamstvu ili ne. Na ovaj način moramo ojačati naše trupe. Svi i svatko od nas mora vidjeti kako sve više i više ovisimo jedno o drugome. Ovo je praktičan rad: osoba ispituje svoj zahtjev za povezanošću s grupom dan za danom. Upravo je to točka međusobne povezanosti koja je postala temelj za sve naše nade.

Brod će stići na odredište, a  naš je posao da ga u međuvremenu čuvamo od rupa i da shvatimo da je sigurnost u postignuće cilja i svjesnost o njegovoj važnosti data svakome. I zaista, ne postoji ništa važnije od jedinstva i otkrivenja univerzalne sile davanja- Stvoritelja, Svjetlosti između nas.

Objavljeno 4. listopada 2010.

Osoba napreduje kada je sposobna održavati dvije linije: desnu i lijevu. Unutar linije koja se proteže odozgo prema dolje osjeća se pad, razočaranje, očaj, slabost i obeshrabrenost. No u liniji koja se proteže odozdo prema gore sve je suprotno. Tada dolazimo do faze analize.

Naprimjer, osjećam se potpuno iscrpljenim; fizički, mentalno i moralno. Ne mogu organizirati svoje razmišljanje, svijest mi je zamagljena i ništa nije važno. Želim sve zaboraviti i zaspati tako da ništa ne osjetim.

Međutim, ako se i na trenutak uzdignem iznad tog stanja, počnem to doživljavati kao dobro. Postoji psalam koji glasi, ˝jer onaj koji je mrtav slobodan je˝. Sada sam oslobođen svoga egoizma; umro je i ne zahtijeva ništa od mene.

Ako primim još malo Svjetlosti, počinjem shvaćati uzrok tog stanja, da mi je poslano od Stvoritelja. On želi da dođem do zaključka: zašto trebam želju koja ništa ne želi te nije u stanju išta učiniti? Zašto mi je to poslao?

Svjetlost razjašnjava moje trenutno stanje pada otkrivajući njegove uzroke te mi zauzvrat postaje ishodišna točka za ponovni početak rasta. Mudraci kažu: ˝Pravednik se uzdiže na mjestu pada egoizma˝. Moj egoizam pada, a pravednik se rađa iz njega. U jednoj liniji vidim da sam pao na dno, no u dvije linije počinjem se uzdizati.

Pad se događa samo radi utjecaja Svjetlosti, koja mi daje drugu liniju kako bi mi pomogla da počnem razmišljati iznad dojma kojeg osjećam. Podiže me iznad osjećanja ˝slatkog ili gorkog˝ do razabiranja između˝istine i laži˝.

Osoba se uvijek mora postaviti pod utjecaj Svjetlosti kako bi ga ona mogla uzdići iznad osjećaja i pokazati mu istinu, razlog Onoga koji to čini. Čak i nejasan osjećaj ili saznanje razloga, Stvoritelja, Onoga koji oblikuje sliku svijeta u meni, mijenja moju percepciju slike u njezinu suprotnost. Tada sam sretan što mi je Stvoritelj dao tako negativan, nizak osjećaj. To je slabost koja mi omogućuje da djelujem.

Jednom kada shvatim situaciju, imam cilj i sredstva. S obzirom da sam probuđen, počinjem ustajati.

Objavljeno 3. listopada 2010.

Pitanje: Što znači „voli bližnjega svoga poput sebe samoga“? Što, zapravo, trebam raditi?

Odgovor: Voljeti bližnjega kao sebe samoga znači da cijeli naš svijet (nepokretna, biljna i životinjska razina prirode, uključujući čovječanstvo) i cijeli svemir postanu sastavni dio vas,  „kao jedan čovjek s jednim srcem“. Sve povezujete sa sobom i percipirate kao „sebe“. U protivnom ne postojite!

Naš egoizam nas razdvaja, no iznad njega moramo primiti silu Odozgo, želju i sposobnost da osjetimo svaku osobu kao sebe same pa čak i više od toga. Moram osjetiti da je sve to ja. Međutim, to „ja“ nije egoističan osjećaj jer mržnja između nas ostaje pa čak i raste. Ujedinjujem se s drugima upravo iznad te mržnje i u tom slučaju su zvani mojim „bližnjima“ ili ljudima koji su mi bliski.

Bližnji je osoba koju mrzim, no istovremeno je „volim poput sebe samoga“. „Ljubav će prekriti sve grijehe“ znači da prethodna mržnja ostaje, no ljubav je dodana ponad  nje.

U našem svijetu sve je pobuđeno jednom egoističnom željom, bilo u primanju ili davanju. U duhovnom se svijetu, međutim, nalazimo između dviju suprotstavljenih sila: davanja i primanja. Egoizam raste, no svojstvo davanja  pojavljuje se usporedno s njim. Ta mi dva svojstva omogućuju da postignem osjećaj kao da stojim pred brdom mržnje (brdo Sinaj, što dolazi od riječi Sinah- mržnja). Međutim, prije toga moram ići kroz „Egipat“- kroz ropstvo egoizma, faraona. Moram postići mržnju prema njemu i tada pobjeći od njega, tražeći silu kojom ću ga ispraviti.

Kada stojim u podnožju planine mržnje prema svojemu bližnjemu, moram utvrditi jesam li uistinu spreman ujediniti se s drugima, da ih volim iznad svoje mržnje i da postanemo kao jedan čovjek sa jednim srcem. Ako sam prošao kroz sve udarce i pošasti egoizma (faraona) i osjetim da sam dovoljno patio, tada se slažem s time! To je zbog toga jer mrzim svoj egoizam čak i više nego što mrzim svojega bližnjega.

Pristajem, misleći da će mi to omogućiti da otkrijem Stvoritelja. Naposljetku shvaćam da su ljubav i davanje bližnjemu ono što me ispunjava. Više ne zahtijevam ništa osim toga. Sama akcija me zadovoljava i tako postajem istovjetan sa Stvoriteljem.