Objavljeno 1. rujna 2010.
Egoistična želja stalno goni užitak i ne poznaje granice te stoga vodi samu sebe u smrt. Ona nema šanse da preživi. Čak i među potpunim pravednicima nepokretna, vegetativna i animativna razina teže i primiču se smrti.
To je naš cijeli život: od trenutka rođenja počinjemo se kretati prema smrti. Egoistična želja ne može postojati ni u kojem drugom obliku jer se hrani smrću umjesto životom.
Međutim, možemo steći želju za davanjem. Ona je potpuno odvojena od naše egoistične želje za primanjem i predstavlja dušu koja postoji nezavisno od tijela bez obzira na to je li ono mrtvo, živo ili ponovno rođeno. Sva ta stanja događaju se isključivo na razini ovoga svijeta, dok duša živi u duhovnom, višem svijetu.
Drugim riječima, sada prelazimo na potpuno novu vrstu postojanja koja ni na koji način nije povezana s našim prijašnjim načinima života. Nećemo moći nastaviti oslanjajući se na dosadašnje obrazovanje, kulturu ili vrijednosti osim ako nisu izravno vezani za naše osnovne fizičke potrebe. Takozvane ˝ljudske˝ potrebe jednostavno će prestati postojati jer u njima više nećemo nalaziti ispunjenje. Na animativnoj razini egzistirat ćemo kao i sve životinje, ne uzimajući više od onoga što nam je potrebno za život.
Prema tome, čitav život čovječanstva drastično će se promijeniti i nitko nas neće na to prisiliti. Točnije, sva ova ispunjenja- bila to moda, filmovi ili masovni mediji neće nam dati osjećaj života. Biti će reducirani na neophodnu egzistenciju tijela, a sve ostalo ljudi će tražiti samo na pravoj ljudskoj razini. To označava kvalitativnu promjenu kakva se prije nije dogodila.
Pitanje: Zašto svi užici odmah izblijede? Tako sam sretan kada kupim novi automobil, no tjedan dana kasnije se naviknem na njega i više me nije briga. Što uzrokuje nestanak užitaka? Ako su Svjetlost i posuda sve što postoji, zar ne bi tada užitak trebao biti vječan? Zašto izblijedi?
Pitanje: Što znači otkriti Zohar u našem zajedničkom osjećaju?
Pitanje: Što je srednja linija? Je li to zaslon?
Pitanje: Zašto se događa da nakon svake konvencije, gdje doživljavamo veliki uspon i inspiraciju, uvijek doživljavamo pad?

