Što više želimo da stvorimo jednostavnu, čistu ravnopravnost – prema našem razumevanju toga, na kraju to ne koristi ni muškarcima, ni ženama. To ne čini naše živote uravnoteženim, skladnim, pravičnim ili srećnim – to je zato što način na koji tragamo da stvorimo „ravnopravnost“ ide protiv zakona prirode.
Umesto da učimo od prirode kako da organizujemo naše živote, mislili smo da smo iznad prirode i izmišljali naša vlastita pravila. Ipak naši životi dokazuju da smo mi, u stvari, deo prirode. Od sada, moramo dopustiti prirodi da nas podučava kako da stvorimo savršene odnose među nama i da živimo u harmoniji jedni s drugima.
To je upravo ono što nam mudrost kabale omogućava da činimo – оna nam otkriva zakone prirode, omogućavajući pojedincu da uvidi najbolji način postupanja prema drugima, bilo prema muškarcima, ženama, deci ili celom svetu. Bez ovog saznanja nemoguće je da organizujemo živote na razuman način. Radije, svakim danom, doživljavaćemo više problema i patnji. Kako je konfuzija oko uloge polova započela? Nakon svega, odnosi između muškaraca i žena jedino su neusklađeni kod ljudskih bića.
U životinjskom svetu, na primer, mužjak uvek snabdeva ženku sa svim neophodnim sredstvima. Problem kod ljudi je u tome što sve funkcioniše prema egu, a ne prema dužnostima koje jedan pol ima prema drugom. Preciznije, ego je poremetio naše odnose i uloge polova.
Pa, koji je izbalansiran način za izgradnju naših života? Zapisano je da žena ispunjava njenu ulogu i obezbeđuje potrebnu pomoć koja se od nje zahteva, tako što je suprotna (nejednaka) muškarcu. Biti suprotna njemu znači pomoći mu u dostizanju duhovnih ciljeva, kako bi ih na kraju dostigli zajedno.
