Objavljeno 3. rujna 2010.

Pitanje: Zašto svi užici odmah izblijede? Tako sam sretan kada kupim novi automobil, no tjedan dana kasnije se naviknem na njega i više me nije briga. Što uzrokuje nestanak užitaka? Ako su Svjetlost i posuda sve što postoji, zar ne bi tada užitak trebao biti vječan? Zašto izblijedi?

Odgovor: Zato što se kli (posuda) mijenja. Automobil ne nestaje, no moja želja postaje veća i užitak primljen od posjedovanja automobila više je ne ispunjava. Promjena želje je kvalitativna, ne kvantitativna. U duhovnosti je rast kvalitativan, ne kvantitativan.

Automobil parkiran pred mojom kućom još uvijek je prekrasan i nov, ali me ne uzbuđuje kao prije iako je prošlo samo tjedan dana. To se događa jer se dodatna želja (˝jezik iskonske zmije˝) formirala u vama navodeći ljudsko biće u vama da se zapita: ˝Što mi je donijela ova kupnja?˝ Čak niste ni svjesni postojanja tog pitanja, no usprkos tome, ono se probudi u vama i pokvari vam sav užitak.

Nakon sloma ili pada drva znanja, točka povezanosti sa Stvoriteljem pojavila se u svakoj vrsti užitka. Kada je vaša želja ispunjena, ta točka pita jeste li postigli vječni užitak. Prisiljava vas da odmah tražite drugi način ispunjenja. Na ovaj način smo napredovali kroz cijelu povijest i ne bismo se razvili da nije bilo toga. To razlikuje osobu od životinje: rađanje novih želja.

Podsvjesna potreba da postanemo slični Stvoritelju kontinuirano nas je gurala od vremena kad smo izišli iz spilja do današnjeg dana i ovo je rezultat iskonskog grijeha. Naše bi želje (Adam i Eva) ostale životinjske da ljudsko biće u nama nije konstantno raslo. Počinjemo osjećati sram s obzirom na Stvoritelja jer shvaćamo koliko smo drugačiji od Njega. Sram je ono zbog čega postavljamo pitanje ˝što sam ovime dobio?˝ U sebi podsvjesno mislimo: ˝Što će mi automobil ako pokušavam doseći Stvoritelja?˝ Iako nismo svjesni naše povezanosti sa Stvoriteljem, ta praznina koja nas izjeda iznutra dolazi od Njega.