Objavljeno 10. listopada 2010.
Pitanje: Što podrazumijeva sjedinjenje sa Stvoriteljem?
Odgovor: Sjedinjenje je velika korekcija, ujedinjenje na temelju jednakosti svojstava ili ˝forme˝. Ne trebamo mijenjati suštinu želje za primanjem samu po sebi. Međutim, ta suština ima egoističnu formu (namjeru) koju podrazumijevamo kao ˝zlu˝, suprotnu Stvoritelju.
Želja za primanjem sama po sebi ne smatra se lošom ni suprotnom Stvoritelju, baš kao što se ni nepokretna, biljna i životinjska priroda ne smatraju lošima i suprotnima Stvoritelju. I dok osoba ne postigne osjećaj da je suprotna Stvoritelju, također se ne smatra da ima ˝zlu inklinaciju˝.
Prvo, neophodno je spoznati da je vaša intencija ili ˝forma˝ želje suprotna Stvoritelju. Ukoliko ne dođe do toga, osoba ne posjeduje zlo u sebi: ona se jednostavno ponaša u skladu sa svojim instinktima. U kabali je zlo definirano kao svojstvo suprotno Stvoritelju, Dobromu ili Svjetlu. Osoba može osjetiti zlo samo kada joj se otkriju svojstva dobrote, povezanosti i ljubavi te kada se može vidjeti kao suprotnoga Stvoritelju.
U tom trenutku osoba postaje ˝čovjekom˝, bez obzira na to kako loš taj čovjek bio u danom trenutku. To se događa jedino učenjem mudrosti kabale. Prije toga ne postoji ništa što bi trebalo ispraviti, kako u osobi, tako i u svim egoistima svijeta. To nije forma koja zahtijeva ispravljanje.
Jedino razmak između Stvoritelja i mene zahtijeva ispravljanje. Moram preobraziti formu koja je suprotna Stvoritelju u onu koja je dobra i slična Njemu. I kada postanemo izjednačeni s Njim u uzajamnom davanju, tada, kao što je pisano, dosežemo povezanost zvanu ˝sjedinjenje˝ (Dvekut). Ovaj unutarnji rad (otkrivenje zla ili razdvojenosti i njezino ispravljanje) događa se jedino pomoću Svjetlosti koju privlačimo tijekom grupnog učenja kabale.
U jednoj od svojih inkarnacija (gilgulim), osoba odjednom osjeti ˝hitac˝ u srce, ˝iskru˝ koja ga vuče nekom novom, nematerijalističkom životu. Želi se izdići iznad ovozemaljske, tjelesne egzistencije i dolazi ka učenju i grupi. Kako vrijeme prolazi, počinje osjećati koliko je nedorasla za davanje. Od toga trenutka nadalje shvaća da je njezina priroda suprotna Stvoriteljevoj. Jedino tada može biti rečeno da je ˝svijest o njezinu zlu˝ isplivala u njoj.
Ljudi obično misle da ˝zlo˝ znači samo biti loša osoba u društvu, a ne činjenica da se protivimo jedinstvu Stvoritelja sa svima. Kabala ne ispravlja ovozemaljsko zlo (nepomaganje starici da pređe cestu ili nedavanje novca prosjacima). Ta vrsta zla ne može uopće biti ispravljena; ona samo raste sve dok se ne riješimo duhovnog zla.
