Objavljeno 2. ožujka 2010.
Tijekom duhovnog uzleta osoba kao da se probudi, udahne i postane puna inspiracije. To je znak da je bliska duhovnosti. Osoba još uvijek ne osjeća Svjetlost, no čini se da će uskoro svanuti zora.
To je vrijeme kada osoba može razabrati i shvatiti brojne nove stvari u istim materijalima za učenje i to vrijeme treba iskoristiti za maksimalno davanje; osoba bi ga trebala iscrpiti bez da potrati i trenutka. U protivnom bi to bilo kao da ignorira ono što joj je dano Odozgo.
Nije važno koje knjige osoba čita tijekom toga vremena dok god su blizu njezinoj duši. Naposljetku, čak i kada ne razumije što čita, ona ulaže napore u sjedinjavanje svoje želje i uma sa Svjetlošću koja dolazi na nju. Ona želi da Svjetlost prodre u njezinu želju i tada je njihovo međusobno sukobljavanje unapređuje.
Naš svijet, atomi, molekule - ništa od toga ne postoji. Postoji samo snaga želje. Kada je želja blizu Svjetlosti, osoba bi trebala raditi s njom najviše što može.
Težnja ka cilju koja se otkriva u srcu osobe zapravo je molitva za ispravljanjem. Napori koje tijekom duhovnog uzdignuća osoba uloži u učenje, diseminaciju i rad u grupi, dovode je do želje koja zaslužuje otkrivenje Svjetlosti.
Duhovni svijet nema granice, zidove ili zabrane. Svjetlost i kli postoje jedno pored drugoga, ali se ne ispresijecaju znantno kao valovi različitih frekvencija. To se događa jedino ako se osoba prebaci s vala primanja na val davanja, čime se usuglašava sa Svjetlošću i postaje ispunjena njome.
Da bi to postigla, osobi je potrebna snažna i potpuna želju koja je slična Svjetlosti na najmanjem nivou. Ta želja može biti veoma mala, ali bi trebala biti potpuno usmjerena na cilj. To je slično kao kad dijete želi nešto maleno, ali ga ta želja u potpunosti obuzme svom snagom, čak i ako je to nakratko.
Minimalna sličnost sa Stvoriteljem odmah će nam omogućiti da Ga osjetimo. Osjećaj Stvoritelja je naša duša. Tada otkrivamo vječan i savršen život na Njegovom nivou, a ne na nivou našeg tijela. Želja za davanjem ispravljena Svjetlošću dovodi nas do Stvoritelja, do općeg svojstva Prirode i tada se stapamo s njezinim stupnjem i moći.
