Objavljeno 3. listopada 2010.
Pitanje: Što znači „voli bližnjega svoga poput sebe samoga“? Što, zapravo, trebam raditi?
Odgovor: Voljeti bližnjega kao sebe samoga znači da cijeli naš svijet (nepokretna, biljna i životinjska razina prirode, uključujući čovječanstvo) i cijeli svemir postanu sastavni dio vas, „kao jedan čovjek s jednim srcem“. Sve povezujete sa sobom i percipirate kao „sebe“. U protivnom ne postojite!
Naš egoizam nas razdvaja, no iznad njega moramo primiti silu Odozgo, želju i sposobnost da osjetimo svaku osobu kao sebe same pa čak i više od toga. Moram osjetiti da je sve to ja. Međutim, to „ja“ nije egoističan osjećaj jer mržnja između nas ostaje pa čak i raste. Ujedinjujem se s drugima upravo iznad te mržnje i u tom slučaju su zvani mojim „bližnjima“ ili ljudima koji su mi bliski.
Bližnji je osoba koju mrzim, no istovremeno je „volim poput sebe samoga“. „Ljubav će prekriti sve grijehe“ znači da prethodna mržnja ostaje, no ljubav je dodana ponad nje.
U našem svijetu sve je pobuđeno jednom egoističnom željom, bilo u primanju ili davanju. U duhovnom se svijetu, međutim, nalazimo između dviju suprotstavljenih sila: davanja i primanja. Egoizam raste, no svojstvo davanja pojavljuje se usporedno s njim. Ta mi dva svojstva omogućuju da postignem osjećaj kao da stojim pred brdom mržnje (brdo Sinaj, što dolazi od riječi Sinah- mržnja). Međutim, prije toga moram ići kroz „Egipat“- kroz ropstvo egoizma, faraona. Moram postići mržnju prema njemu i tada pobjeći od njega, tražeći silu kojom ću ga ispraviti.
Kada stojim u podnožju planine mržnje prema svojemu bližnjemu, moram utvrditi jesam li uistinu spreman ujediniti se s drugima, da ih volim iznad svoje mržnje i da postanemo kao jedan čovjek sa jednim srcem. Ako sam prošao kroz sve udarce i pošasti egoizma (faraona) i osjetim da sam dovoljno patio, tada se slažem s time! To je zbog toga jer mrzim svoj egoizam čak i više nego što mrzim svojega bližnjega.
Pristajem, misleći da će mi to omogućiti da otkrijem Stvoritelja. Naposljetku shvaćam da su ljubav i davanje bližnjemu ono što me ispunjava. Više ne zahtijevam ništa osim toga. Sama akcija me zadovoljava i tako postajem istovjetan sa Stvoriteljem.
