Objavljeno 18. studenog 2010.

Zohar, poglavlje “BeShalach (Tad faraon posla),” st. 466-467: “A Aron i Hur podupiraše njegove ruke...“ Kada ih je podigao znači da je podigao desno iznad lijevoga. To je značilo da, kada je raširio svoje ruke, Izrael pobjeđivaše, Izrael odozgo, ZA. „A kada bi spustio ruke, Amalek pobjeđivaše“.

Desno se odnosi na Hesed (kvaliteta milosti), a Svjetlost Hassadim (milost) trebamo najviše. Prije svega, Svjetlost ispravka, Svjetlost Hassadim, mora zavladati u nama jer upravo to povezuje sve zajedno.

Ta svjetlost vlada unutar naše želje (kli), prekrivajući je namjerom davanja. Zatim, do mjere u kojoj je kli ispravljena namjerom za davanjem, može biti odjevena Svjetlošću Hochma (mudrost), što je Stvoriteljeva prisutnost, osjećaj i otkrivenje Njega.

No prije nego je Stvoritelj otkriven, trebamo jednakost s Njim. To se čini pomoću Svjetlosti Hassadim, Svjetlosti davanja i milosti (Hessed), ispunjavajući nas na naš zahtjev.

Stoga, čtav rat između Mojsija i Amaleka (Amalek je skraćenica za Al MenAt LEKabel, “u korist primanja ”), svodi se na to da Mojsije isprva traži Svjetlost Milosti, silu Hassadim, što je sila Arona koji ga podupire s desna. Zatim, Mojsije počinje podizati svoje teške ruke, nazvane „ruke vjere“. Zašto su teške? Zato što je njegova želja za užitkom velika i neprestano raste u korist Amaleka.

Kada se želja za užitkom probudi u pojedincu, njegove su ruke, „ruke vjere“ (simbol davanja), spuštene, i još jednom ga prevladava sebična namjera. Slijedi da je neophodno poduprijeti Mojsijeve ruke.

Stoga, Više sile dolaze nasuprot Amaleka: desna (Aron), i lijeva (Hur), dok se Svjetlost spušta Odozgo i odijeva pojedinčevu želju ispravljenu vjerom, Svjetlošću Bina. Tada je Mojsije sposoban pobijediti Amaleka, svoj egoizam.

To se događa u mnogim situacijama tijekom našeg rada: želja za užitkom raste i moramo zapodjenuti rat protiv nje.