Objavljeno 15. travnja 2010.
Zohar, poglavlje ˝VaYaera (I pojavi se Gospodin)˝, točka 510: ˝i spasiše ih anđeo Njegove prisutnosti.˝ Stoga, On je bio s njima u nesreći jer počne govoriti: ˝Bio je ožalošćen u svoj njihovoj nesreći...˝...Kada je Izrael u izgnanstvu, božanstvo je također s njima u izgnanstvu, kao što je pisano, ˝tada će Gospodin tvoj Bog preokrenuti tvoje ropstvo i imati sućuti nad tobom.˝
Stvoritelj može ostati zajedno sa stvorenjem samo u vrijeme opasnosti i izgnanstva. U protivnom ih razdvajaju ponos, ego i grubost želje za primanjem užitka.
Kada je stvorenje na putu nevolje i osjeća izgnanstvo i gorčinu, u stanju je osjetiti Stvoritelja i biti mu bliže, kao što je rečeno: ˝Stvoritelj boravi blizu slomljenih srca.˝ Ne postoji niti jedan drugi način da se probudi stvorenje, da mu se priđe i ostane zajedno s njim, osim u vrijeme nevolja. Nalazeći se u ovom stanju stvorenje se budi.
Međutim, ako je stvorenje voljno nametnuti si ˝patnju ljubavi˝, ako pati zbog nedostatka povezanosti sa Stvoriteljem umjesto zbog ovozemaljskih problema, uzdiže se i postaje sposobno dokučiti naprednija stanja. Tada živi život pun blagoslova i užitka.
Osjećaj nedostatka i mraka koje biće iskusi dok je odvojeno od Stvoritelja ne nestaje, već ostaje unutar njega. Ovaj osjećaj ostaje u praznom prostoru ispod i unutar njega kao i u svemu dobrom što je iznad njega.
