Objavljeno 9. travnja 2010.

Pitanje koje sam primio: Otkako je završio blagdan Pesah osjećam se grozno zbog spoznaje vlastitoga zla. Kako da se odnosim prema tome? Što bih trebao činiti?

Moj odgovor: Moramo se upoznati s našom prirodom. Osoba je naporno radila tijekom praznika; uložila je napor, težeći otkrivanju Stvoritelja u sebi, izlasku iz egoizma i sada mu je otkrivena tama još većeg egoizma. Sve to u njemu stvara osjećaj slabosti, umora i nedostatka interesa za Viši Svijet... Što bi pojedinac trebao učiniti?

Trebao bi se radovati činjenici da je još malo zla otkriveno i da ima priliku ˝stisnuti zube˝ i obratiti se grupi, učenju i Stvoritelju. Prilika je upravo sada, kada pojedinac nema snage ni želje, kada nije raspoložen, kada mu se oči zatvaraju, mozak mu ne radi i svi njegovi osjećaji su zamagljeni. To je divno! To je točno vrsta stanja koje bi trebao iskusiti ˝Stvoriteljev radnik˝ jer tada može moliti za milost, za snagu Odozgo.

To ne znači jadikovanje i moljenje Stvoritelja da vam se smiluje. Ustvari to neće pomoći. Smješteni smo u sustav u kojem je sve precizno odmjereno, dani su nam osjećaji, misli, snaga i slabost, koji su nam neophodni u svakom trenutku.

Sada ih sve moram skupiti u jedno i uvidjeti da je to otvrđivanje srca, o kojem je pisano ˝Stvrdnuh mu srce.˝ Stvoritelj me uhvatio za ruku, odveo me faraonu (koji je moje srce) i pokazuje mi koliko ga je otvrdnuo.

Sada je na meni izbor: hoću li biti uz Mojsija (točka u srcu) ili uz faraona (srce)? Ako jadikujete i jecate govoreći ˝Umoran sam, ne mogu dalje, dosta mi je svega...˝ to znači da ste pod faraonovom kontrolom, da ste njegov rob.

Međutim, ako se uhvatite za Stvoriteljevu ruku (pošto je pred nas stavio ponudu ˝Pođimo k Faraonu!˝, što znači da je Stvoritelj blizu vas i vi ga samo trebate prepoznati), tada imate snagu suprotstaviti se faraonu.

Pokušajte se uhvatiti za Stvoritelja! Pokušajte, odjednom ćete vidjeti koliko vam je blizak. Naposlijetku, pisano je ˝Stvoritelj je uz slomljena srca.˝