Objavljeno 24. kolovoza 2010.

Pitanje: Zašto se događa da nakon svake konvencije, gdje doživljavamo veliki uspon i inspiraciju, uvijek doživljavamo pad?

Odgovor: To je duhovni proces. Tijekom konvencije primamo velik ˝kli˝ ( duhovnu posudu ) i povezujemo se s novom, većom željom. Ipak, ako kasnije ne dodamo ništa na ovu novu želju, osjećamo se praznima.

Za vrijeme konvencije  povezujem se sa željama tisuća ljudi i osjećam da smo svi jedan čovjek u jednom srcu. Osjećam naše uzajamno jamstvo kao da sam se izgubio i rastalio u njima. Predajem se u njihove ruke! Čak i ako je ovaj osjećaj samo prisutan nekoliko trenutaka i ako ga nismo svjesni, ipak se događa. Stoga, već po prvi puta se povezujem s drugima i otkrivam duhovnu želju, kli, koju prije nisam imao.

Prije sam imao samo materijalne želje  koje sam htio ispuniti egoistički. Ovo se zove animativni dio želje. Međutim, ovoga puta sam se pridružio nečem velikom ne znajući ni  kako se to dogodilo. Ta je povezanost  nedostatak duhovnosti odnosno davanja. To je duhovna želja koja prije nije bila prisutna u meni.

Sada trebam raditi na njoj. Međutim, umjesto toga, ja je napuštam želeći se vratiti svojoj prijašnjoj uobičajenoj želji i ponovno iščekivati uobičajeno egoistično ispunjenje. No što je s tom novom duhovnom željom? U usporedbi sa materijalnim željama ta ogromna duhovna želja ostaje prazna!

Zato gubim okus za život i ne razumijem kako se ispuniti. Uobičajeni ˝vino i meso˝ mi ne donose užitak kao prije. Stoga, u svjetlu predstojeće konvencije u studenom, gdje ćemo otkriti još veću, jaču duhovnu želju, moramo pripremiti pravi odgovor sada, prije vremena.