Objavljeno 1. lipnja 2010.
Pred nama je cilj. Može nam se doimati privlačnim ili ne. Naš stav je donekle kao kod djeteta koje želi ono što djeluje ugodno u njegovim očima (slatkiši), ali ne nužno i ono što je dobro za njega (špinat). Unatoč našoj nevoljkosti, moramo naći i usvojiti ispravan način ponašanja da bismo se uzdigli do nove želje za davanjem umjesto da ostanemo u našoj trenutnoj želji, koja želi samo primati.
To znači da moramo prihvatiti, iznad naše želje i prirode, da su cilj i Gornja uprava dobri i neophodni jer pripadaju drugačijoj razini, razini davanja. IKabalisti nam pokazuju najbolji način za kretanje prema ovom cilju, prema razini davanja.
Kažu nam da je put jednostavan: moramo prihvatiti činjenice koje su nam neugodne. Voljeli bismo „uštimati“ svijet tako da nam odgovara, dok mi sami želimo ostati nepromijenjeni. Ipak, kabalisti nam savjetuju da prihvatimo svijet onakvim kakav jest ( dobar je i savršen; samo ga ja ne doživljavam takvim ) i da se poništimo.
Na taj način, osoba napreduje koristeći vjeru iznad razuma, znači iznad svoga egoističnoga srca i razumijevanja, i želi vidjeti svijet u svjetlu davanja, kao što je opisano u kabali. Ako pokušamo vidjeti ispravljeni svijet, grupu i sebe, početi ćemo zahtijevati Svjetlost koja ispravlja. Zbog toga moramo u svakom momentu ispitivati sebe i svijet, kritizirati i napredovati iznad tih kritika!
