Prije nego što krenem u rasvjetljavanje povijesti mudrosti kabale o kojoj su mnogi raspravljali, nalazim neophodnim početi od temeljitog pojašnjavanja biti ove mudrosti za koju, po meni, jako malo ljudi zna. Naravno, nemoguće je govoriti o povijesti nečega što ne znamo što je.

 Iako je ova mudrost šira i dublja od oceana, uložiti ću izniman napor i svu svoju snagu i znanje koje sam stekao u ovom polju kako bih je objasnio i rasvijetlio sa svih strana, dovoljno za svaku dušu da izvuče prave zaključke, kakvi oni zaista jesu, ne ostavljajući mjesta za pogreške, što je čest slučaj u takvim stvarima.

O ČEMU GOVORI OVA MUDROST?

Ovo pitanje si postavlja svaka razumna osoba. Da odgovorim u potpunosti na to pitanje sastavio sam pouzdanu i trajnu definiciju: ova mudrost nije ništa više i ništa manje do niza korijena koji se viseći spuštaju pomoću uzroka i posljedica poštujući  fiksna, utvrđena  pravila te se isprepliću u jedinstveni, uzvišeni cilj opisan kao „otkrivenje božanskog Njegovim stvorenjima na ovom svijetu“.

Tu se javlja pitanje pojedinačnog i općeg:

Opće - cijelo je čovječanstvo obvezano na kraju doći do ovog ogromnog postignuća u skladu s napisanim: „ jer je zemlja puna poznanja Gospodnjega, kao što vode pokrivaju dno morsko“ (Izaija 11).

„Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj“ (Jeremija31,33). „ali se neće više skrivati učitelj tvoj i tvoje će oči gledati učitelja“ (Izaija 30,20).

Pojedinačno - čak i prije usavršavanja cijelog čovječanstva ovo su pravilo prihvatili izabrani pojedinci iz svake generacije. To su ljudi obdareni otkrivenjem određenog stupnja božanskog. To su proroci i božji ljudi.

 Kako naši mudri rekoše:“Ne postoji generacija bez nekoga poput Abrahama i Jakova“. Stoga možete vidjeti kako je otkrivenje božanskog utkano u svaku generaciju kao što su naši mudri, kojima vjerujemo, objavili.

MNOŠTVO PARTZUFIM, SEFIROT I SVIJETOVA

Ipak se prema gore navedenom postavlja pitanje, budući da mudrost ima samo jednu posebnu i jasnu ulogu, zbog čega u kabalističkim knjigama nalazimo mnoštvo Partzufim, Sefirot (množina od Partzuf, Sefira) i mnogostruke promjenjive veze.

Ako uzmete tijelo neke male životinje, čiji je jedini zadatak da se brine o svom opstanku dovoljno dugo kako bi iza sebe ostavila potomstvo, u njezinom malom tijelu naći ćete kompleksnu strukturu milijuna živaca i tetiva koju su stručnjaci iz anatomije i fiziologije u velikoj mjeri istražili. Ali tu se krije još mnogo toga što ljudi tek moraju otkriti. Iz gore navedenog možete razumjeti koliko se nepregledno  mnoštvo stvari i kanala  mora povezati kako bi se otkrio taj uzvišeni cilj.

DVA REDOSLIJEDA - ODOZGO PREMA DOLJE I ODOZDO PREMA GORE

Ova je mudrost uglavnom podijeljena na dva usporedna i identična redoslijeda poput dvije kapi u zdjeli. Jedina je razlika među njima u tome što se prvim redoslijedom spušta Odozgo prema dolje u ovaj svijet, dok se drugim redoslijedom uzdiže ka gore prema jednakim korijenima i tragovima utisnutim u korijenu prilikom njihovog pojavljivanja odozgo.

Prvi se redoslijed naziva “redoslijed spuštanja svjetova,  Parzufim i Sefirot“, u svim njihovim pojavnostima neovisno koliko bili trajni ili prolazni. Drugi redoslijed zovemo „stjecanje razina proroštva i Svetog duha“. Osoba koja je nagrađena na taj način obavezna je pratiti iste tragove i otvore te postupno postizati svaki detalj i razinu poštujući potpuno jednaka pravila koja su utisnuta u njih prilikom njihovog izviranja i spuštanja Odozgo ka dolje.

Otkrivenje  Stvoritelja ne događa se odjednom već se odvija postupno kroz neko vrijeme što ovisi o stupnju čistoće stjecatelja dok osoba ne otkrije sve razine koje izviru Odozgo te se spuštaju prema dolje. Kako sve razine dolaze te kako ih stječemo po nekom redoslijedu, jednu za drugom i jednu iznad druge kao da se penjemo po ljestvama, nazivamo ih „stupnjevima“ (stepenicama odn. prečkama ljestava).

APSTRAKTNA IMENA

Mnogo ljudi vjeruje kako su svi nazivi u mudrosti kabale neka vrst apstraktnih imena. To je zbog toga jer se bavi s božanskim i duhovnošću koje su iznad poimanja mjesta i vremena gdje čak ni naša mašta nema pristup. Iz tog su razloga odlučili kako kabala govori samo o apstraktnim imenima ili o nečemu uzvišenijem i svetijem i od samih apstraktnih imena koja su, naravno, od samog početka iznad svega što se zamišlja o njima.

Ali to nije točno. Baš suprotno od toga, kabala koristi samo imena i nazive koji su praktični i stvarni. To je jednostavno pravilo kojeg se drže svi kabalisti, a koje glasi: “Ništa što sami ne spoznamo ne možemo imenovati.“

Ovdje je važno znati kako riječ „spoznati“ (heb: hasaga) ukazuje na najviši stupanj razumijevanja. Dolazi od izraza „tvoja će ruka posegnuti“ (heb: ki tasig yadcha).

To znači da, prije nego li je nešto u potpunosti jasno kao da to držimo u ruci, kabalisti to ne smatraju spoznatim ili postignutim nego shvaćenim, razumljivim i sl.

STVARNA MUDROST KABALE

Neke pojave nalazimo čak i u stvarnome svijetu koji se nalazi tu pred našim očima ali ih ne primjećujemo i ne vidimo njihovu stvarnu bit. Takvi su npr. elektricitet i magnetska sila.

Ipak, tko može reći da se ti nazivi ne odnose na stvarne pojave kad mi jasno i u dovoljnoj mjeri poznajemo njihovo ponašanje?  Nimalo nas ne muči što ne poznajemo njihovu bit, pogotovo elektriciteta.

Ova su nam imena opipljiva i bliska kao da ih osjećamo i poznajemo kroz svoja osjetila. Čak i mala djeca znaju što znači riječ „struja“, kao što poznaju riječi poput kruh, šećer itd.

Štoviše, poželite li malo izoštriti svoje alate za razmišljanje, trebao bih vam reći da, kao što ne možemo shvatiti Stvoritelja ni u najmanjoj mjeri, tako je nemoguće spoznati bit bilo kojeg Njegovog stvorenja pa čak ni ona koje možemo napipati svojim rukama.

Dakle, sve što znamo o svojim prijateljima i rodbini u svijetu koji se odvija pred nama nije ništa više od „upoznavanja s njihovim akcijama“.  One se sudaraju s našim osjetilima, što je nama dovoljno mada nemamo nikakvu spoznaju o biti tih objekata.

Nadalje, mi čak nemamo nikakvu spoznaju ni shvaćanje o vlastitoj biti. Sve što znate o sebi samo su pokreti koji izviru iz vaše biti.

Sad lako možete zaključiti kako su svi nazivi i imena koja se pojavljuju u knjigama kabale stvarna i istinita, iako ni u najmanjoj mjeri ne razumijemo što ona opisuju. Oni koji se njima bave crpe potpuno zadovoljstvo iz razumijevanja njihove sveobuhvatne cjelovitosti, što je tek osjećanje akcija koje su potaknute i izviru iz dodira Više Svjetlosti s promatračem.

Ipak i to je sasvim dovoljno jer postoji pravilo: “Sve što je izmjereno i ekstrahirano iz Njegove providnosti kako bi bilo provedeno u prirodi Stvaranja, u potpunosti je zadovoljavajuće.“ Slično tomu, osoba ne može poželjeti šesti prst na ruci kad mu je pet prstiju sasvim dovoljno.

POJMOVLJE IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA U KABALISTIČKIM KNJIGAMA

Svaka je razumnoj osobi jasno kako za opisivanje duhovnosti, a o božanskom da ne govorimo, ne postoje ni riječi ni slova. To je zato jer je naš cijeli vokabular samo kombinacija slova, naših osjetila i mašte. Ipak, pitanje je kako nam riječi mogu pomoći ondje gdje ne dopire mašta i gdje naša osjetila nisu ni od kakve koristi?

Čak ako uzmemo najsuptilnije riječi koje koristimo u takvim slučajevima, poput Viša Svjetlost ili Jednostavna Svjetlost itd., to su i dalje samo izmišljene riječi koje asociraju na sunce i svijeće, ili svijetlost zadovoljstva koje osoba osjeća kad razriješi u sebi neku veliku nedoumicu. Ipak, kako ih možemo koristiti u duhovnim stvarima i Božjim putovima kad one nude čitatelju samo laži i obmane?

Naročito to vrijedi u slučajevima kad osoba treba razumne riječi koje će joj pomoći u istraživanju ove mudrosti. Tu mudraci moraju koristiti strogo precizne definicije za takve čitatelje.

U slučaju da mudrac pogriješi u jednoj jedinoj riječi zasigurno će zbuniti čitatelje i navesti ih na pogrešan put. Oni uopće neće razumjeti o čemu on govori na tom mjestu kao ni prije ni poslije nje, kao ni sve što je povezano s tom riječju; to je poznato svakome tko istražuje mudre knjige.

Stoga, treba se zapitati kako je moguće da kabalisti koriste manjkave riječi kako bi objasnili međupovezanosti u ovoj mudrosti. Isto tako je poznato da s manjkavim riječima ne možemo doći do prave definicije jer laž ne stoji s obje noge na zemlji.

Ovdje zaista treba imati prethodno znanje iz zakona o korijenu i granama preko kojih se svjetovi odnose jedni prema drugima.

ZAKON KORIJENA I GRANA KOJIM SU SVIJETOVI POVEZANI

Kabalisti su otkrili kako je oblik četiri svijeta koje zovemo Atzilut, Beria, Yetzira i Assiya počevši s prvim, najvišim svijetom nazvanim Atzilut  pa sve do ovog  stvarnog i opipljivog svijeta kojeg zovemo Assiya potpuno isti u svakom detalju i događaju. To znači kako sve što se dogodi i pojavi u prvom svijetu nalazimo nepromijenjeno i u svijetu ispod. To je tako u svim svjetovima koji se spuštaju dolje do ovog opipljivog svijeta.

Nema nikakve razlike među njima, već postoje samo različiti stupnjevi koje vidimo u suštini elemenata koji čine stvarnost u svakom svijetu. Suština elemenata koji čine stvarnosti u prvom  svijetu, najvišem svijetu, čistija je od svih svjetova koji se nalaze ispod njega. A suština je elemenata stvarnosti u drugom svijetu grublja nego ona u prvome svijetu ali je čistija od svih koji su na nižem stupnju.

To se nastavlja na sličan način sve do ovog svijeta čija je suština elemenata koji čine stvarnost grublja i tamnija od svih svjetova koji mu prethode. Ipak, oblici i elementi stvarnosti i sva njihova pojavljivanja dolaze nepromijenjeni i jednaki u svakom svijetu kako u brojnosti tako i u kvaliteti.

Oni to uspoređuju s pečatom i njegovim otiskom: svi oblici iz pečata savršeno su otisnuti u svakom detalju i kompleksnosti. Tako je i sa svjetovima gdje je svaki niži svijet otisak svijeta koji se nalazi iznad njega. Dakle, svi su oblici Višeg svijeta pedantno kopirani, kako kvantitativno tako i kvalitativno, na niži svijet.

Stoga, ne postoji element ili događaj iz stvarnosti u nižem svijetu čiju jednaku kopiju nećete naći u svijetu iznad njega i oni su poput dvije kapi u loncu koje zovemo „Korijen i Grana“. To znači da se detalj u nižem svijetu smatra granom svog kalupa koji se nalazi u Višem svijetu gdje se nalazi korijen nižeg elementa, budući je to mjesto gdje se detalj iz nižeg svijeta  utiskuje i stvara.

To je bila namjera naših mudrih kad su rekli: “Ne postoji ni vlat trave na ovom svijetu koja Odozgo nema svoj usud i čuvara koji je udara i govori joj: - Rasti.“ Vidimo kako je korijen, zvan usud (mazal), tjera da raste i poprima njegove osobine u količini i kvaliteti kao kod pečata i otiska. To je zakon korijena i grana koji vrijedi za svaki detalj i događaj u stvarnosti svakog svijeta u odnosu na svijet iznad njega.

JEZIK KABALISTA JE JEZIK GRANA

To znači da grane ukazuju na korijene koji su njihovi uzorci što moraju postojati u Višem svijetu.  Zato jer ne postoji ništa u stvarnosti nižeg svijeta što ne potječe iz Višeg svijeta. Kao što pečat radi otisak, tako korijen u Višem svijetu tjera svoje grane u nižem svijetu kako bi otkrile cijeli oblik i osobine, što bi naši mudri rekli, sudbina u Višem svijetu koja joj je dodijeljena tjera travu da dovrši svoj rast.

Zbog toga svaka pojedina grana u ovom svijetu dobro opisuje svoj kalup koji se nalazi u Višem svijetu.

Zato su kabalisti utemeljili kompletan rječnik s bilješkama koji je dovoljan za stvaranje odličnog jezika koji im daje mogućnost međusobnog  razgovora  o pojavama u duhovnim korijenima iz Višeg svijeta samo jednostavnim spominjanjem opipljivih grana u ovom svijetu kojeg naša osjetila dobro opisuju.

Slušatelji razumiju Viši korijen na koji ukazuje grana iz naše stvarnosti jer je ona povezana s njime i njegov je otisak. Na taj su način za njih sva bića iz materijalnog svijeta i svi njihovi izdanci postali dobro definirana imena i riječi koje ukazuju na visoke duhovne korijene. Iako ne mogu postojati riječi koje opisuju duhovno, jer je to van dosega ljudske mašte, oni su zaslužili pravo izražavanja pomoću opisa njihovih grana koje se prostiru pred našim očima u ovom svijetu.

Takva je priroda jezika među kabalistima uz pomoć kojeg oni prenose svoje duhovno postignuće s osobe na osobu i s generacije na generaciju, kako riječima tako i pisanim putem. Oni savršeno razumiju jedni druge u svoj potrebnoj preciznosti koja im treba za istraživanje mudrosti tako da osoba ne može pogriješiti. To je zato jer svaka grana ima svoju posebnu, prirođenu i jedinstvenu definiciju i ta apsolutna definicija ukazuje na svoj korijen u Višem svijetu.

Nemojmo zaboraviti kako je ovaj jezik grana iz mudrosti kabale primjereniji za objašnjavanje pojmova mudrosti od bilo kojeg običnog jezika. Poznato je iz teorije nominalizma kako se jezici kvare u masama. Drugim riječima, prilikom čestog korištenja riječi postaju isprazne što dovodi do velikih poteškoća kad želimo jedan drugome riječima ili pismom prenijeti precizan opis.

To nije slučaj s kabalističkim jezikom grana koji je izveden iz naziva stvorenja i njihovih pojava koje se odvijaju pred našim očima i određene su nepromjenjivim zakonima prirode. Čitatelj i slušatelj nikad neće pogriješiti u shvaćanju riječi koje su mu ponuđene jer su  definicije iz prirode potpuno nepromjenjive i ne mogu se preskočiti.

PRIJENOS OD MUDROG KABALISTE NA PRIMATELJA KOJI RAZUMIJE

Ovako je pisao Rambam u svojim komentarima na Toru: “Ja donosim sa sobom iskreni savez svima koji proučavaju ovu knjigu, budući su svi tragovi koje napisah u tajnama Tore nepojmljivi umu i inteligenciji, osim kad su preneseni s usta mudrog kabaliste u uho primatelja koji razumije.“ To piše i rav Chaim Vital u svojem uvodu u Drvo života, a isto nalazimo i u riječima naših mudrih (Hagiga,11): “ Pojedinac samostalno ne uči kabalu osim ako nije mudar te razumije svojim umom.“

Njihove su riječi potpuno razumljive tek kad čujemo kako pojedinac mora primiti od mudrog kabaliste. Ali čemu ta neophodnost, zašto učenik prvo treba biti mudar i razumjeti svojim umom? K tome, ako to nije slučaj, ne smije ga se učiti pa bio on najpravednija osoba na svijetu. Na kraju, ako je netko mudar i razumije svojim umom, kakvu potrebu  ima učiti od drugih?

Iz gore navedenog jednostavno je razumjeti: sve riječi i izrazi koje izgovaramo ne mogu prenijeti jednu jedinu riječ iz duhovnih, Božjih stvari koje su iznad ovog izmišljenog mjesta i vremena. Umjesto njih imamo poseban jezik za takve stvari koji zovemo jezik grana što ukazuje na njihov odnos sa svojim višim korijenima.

Ipak, ovaj jezik, iako naročito podoban za upuštanje u proučavanje ove mudrosti i više od drugih jezika, pomaže samo u slučaju kad je slušatelj mudar svojom zaslugom, što znači da razumije i poznaje načine na koje se grane odnose prema svojim korijenima. To je zato jer njihovi odnosi nisu očiti kad gledamo prema gore. Drugim riječima, nemoguće je nešto zaključiti ili naći sličnosti u višim korijenima promatrajući niže grane.

Baš suprotno, niže se grane proučavaju odozgo. Dakle, osoba najprije mora steći više korijene onakve kakvi su u duhovnosti, iznad bilo kakvog umišljaja ali s jasnim znanjem. Jednom kad je sa svojim umom u potpunosti spoznao više korijene, tek tada može proučiti opipljive grane koje su u ovom svijetu i naučiti kako se svaka grana odnosi prema svom korijenu u višem svijetu u svim njegovim redoslijedima, kvantitativno i kvalitativno.

Kad pojedinac zna i potpuno shvaća sve to, nastaje zajednički jezik između njega i njegovog učitelja kojeg zovemo Jezik grana. Koristeći se njime, kabalistički mudrac može prenijeti mudrost na višim duhovnim razinama koje je primio od svojih učitelja kao i proširenja mudrosti koje je otkrio samostalno. To je zato jer sada imaju zajednički jezik i razumiju jedan drugoga.

Sve dok učenik ne postane mudar te shvati jezik koji govori o odnosu grana prema svojim korijenima, jasno je kako mu učitelj ne može prenijeti ni riječ iz ove duhovne mudrosti, a kamoli raspravljati s njim o ovoj mudrosti. To je zato jer nemaju zajednički jezik kojim mogu razgovarati te oni postanu poput nijemih ljudi. Stoga je važno ne poučavati mudrosti kabale nekoga tko nije mudar i tko ne razumije jezik.

Moramo se zapitati kako je onda učenik postao tako mudar te je prateći više korijene spoznao odnose između grana i korijena? Napori pojedinca su uzaludni,  Stvoritelj je taj čiju pomoć trebamo! On ispunjava one koji steknu Njegovu naklonost mudrošću, razumijevanjem i znanjem kako steći plemenite spoznaje. Tu nam ne može pomoći nitko od krvi i mesa!

Zaista, jednom kad prigrli osobu i obdari ga plemenitim spoznajama, ona je tada spremna pristupiti i primiti nepreglednu mudrost od mudrog kabaliste jer tek tada oni imaju zajednički jezik.

IMENA STRANA LJUDSKOME DUHU

Sa svime dosad rečenim lakše je razumjeti zašto ponekad imena i pojmove iz kabalističkih knjiga  smatramo stranima ljudskom duhu . Oni su česti u temeljnim kabalističkim knjigama kao što su Zohar, Tikkunim i u Arijevim knjigama. Zaista je zbunjujuće zašto su ti mudraci koristili tako svakodnevne i obične nazive kako bi izrazili tako uzvišene i svete ideje.

To ćete u potpunosti razumjeti jednom kad shvatite spomenute ideje. Jer jasno je kako nijedan jezik na svijetu ne može pomoći u objašnjavanju te mudrosti osim jednog koji je namijenjen za tu svrhu a naziva se jezikom grana koji ukazuje na više korijene.

Stoga je očito kako se nijedna grana ili njena pojava ne smije zanemariti zbog svojeg nižeg stupnja ili da je se ne koristi kod izražavanja željenog pojma međupovezanosti u mudrosti, jer ne postoji grana iz našeg svijeta koja je može zamijeniti.

Kao što ne postoje dvije vlasi kose koje se hrane iz istog korijena, tako ne postoje dvije grane koje se odnose na jedan korijen. Pa tako kad ne iskoristimo neki događaj, gubimo odgovarajući duhovni značaj povezan s njim u višem svijetu, jer nemamo nijednu drugu riječ koja bi ukazivala na taj korijen. K tome, takav događaj narušuje cijelu nepreglednu mudrost budući da sada nedostaje dio u lancu mudrosti koji je povezan s tim pojmom.

To kvari cijelu mudrost budući da ne postoji nijedna druga mudrost na svijetu u kojoj su stvari tako vezane i isprepletene uzrocima i posljedicama, bilo primarnim ili sekundarnim, kao što su poput dugog lanca povezane u mudrosti kabale. Stoga kod privremenog gubitka čak i male spoznaje cijela mudrost tamni pred našim očima jer su sve njezine spoznaje doslovce vezane u jednu.

Sada se više nećete čuditi kad naiđete na povremene strane nazive. Kabalisti nemaju slobodu izbora u nazivima kako bi mogli zamijeniti loše s dobrima ili dobre s lošima. Oni uvijek  moraju koristiti granu ili događaj koji precizno ukazuje na viši korijen sa svim njegovim mjerama. K tome, sve treba objasniti na način da se dobije točna definicija za sve one koji ih slijede na tom putu.