Prije nego što objasnim ovu uzvišenu materiju, važno mi je naglasiti da (bez obzira što svi čitatelji smatraju nemogućim zadatkom objasniti i približiti ovu stvar ljudskome umu ne pozivajući se pri tome na apstraktne i filozofske pojmove, kako je uobičajeno u takvim razmatranjima), otkad sam otkrio i posvetio život mudrosti kabale, udaljio sam se od apstraktne filozofije i od svih njezinih grana koliko je istok udaljen od zapada. Sve što ću nadalje pisati iz znanstvene je perspektive: potpuno precizno i jednostavno prepoznavanje praktičnih i korisnih stvari.
Iako ću rabiti njihove pojmove u daljnjem tekstu, bit će to samo kako bih naglasio razliku između onog što ljudski um može prizvati i onoga što može biti shvaćeno koristeći koncepte iz Tore i proročanstava koja su utemeljena na praksi (kao što sam pokazao u tekstu“Bit mudrosti kabale“).
Jednako bih tako želio temeljito razjasniti pojmove “tijelo“ i „duša“ te otkriti njihovo pravo značenje jer su istina i zdrav razum jedno te isto. To je stoga što je istina dostupna svima, ali samo u duhu svete Tore, bez iskrivljenih shvaćanja koja su udomaćena kod ljudi. Ta su shvaćanja najčešće preuzeta od apstraktnih metoda iz kojih je duh svete Tore u potpunosti uklonjen.
TRI METODE U SHVAĆANJIMA DUŠE I TIJELA
Uglavnom nalazimo da se izobilje metoda u svijetu koje se bave razumijevanjem duše i tijela mogu svesti na tri glavne:
1) Metoda vjere
Metoda vjere tvrdi kako je duh ili duša sve što postoji. Vjeruju kako postoje duhovni objekti koji su međusobno razdvojeni svojim svojstvima. Nazivaju ih „ljudske duše“, koje postoje zasebno i prije negoli se odjenu ljudskim tijelom. Poslije, kad tijelo umre, smrt se ne odnosi i na duhovni objekt jer je to jednostavan objekt. Smrt po njihovom uvjerenju, nije ništa drugo doli razdvajanje elemenata koji sačinjavaju objekt.
Tako je nešto moguće s fizičkim objektima koji su građeni od nekoliko elemenata koje smrt rastvara. Ali duša koja je krajnje jednostavan objekt, bez ikakve složenosti, ne može se razdvojiti ni u kom pogledu, budući da bi takvo razdvajanje poništilo njezino postojanje. Stoga je duša vječna i postoji zauvijek.
Tijelo je, kako oni shvaćaju, poput odjeće koja pokriva duhovni objekt. Duša se odijeva njime i koristi ga kako bi preko tijela izrazila svoje dobre osobine i zamisli. Također, duša opskrbljuje tijelo životom i pokretom i čuva ga. Dakle, samo je tijelo beživotno i nepokretno te u sebi ne sadrži ništa doli mrtve tvari, kao što vidimo kad duša napusti tijelo - kad umre - a svi su pokreti koje vidimo u ljudskom tijelu samo posljedica sile koja dolazi iz duše.
2) Metoda onih koji vjeruju u dvojnost
Oni koji vjeruju u dvojnost tijelo vide kao dovršeno djelo koje stoji, živi i hrani se te je samoodrživo u svemu što mu je potrebno za egzistenciju. Ono ne treba pomoć bilo kojeg duhovnog objekta.
Ipak, tijelo se ne smatra čovjekovom suštinom. Čovjekova je suština prije svega duša koja doživljava svijet, a koja je duhovni objekt, jednako kao kod pristalica prve metode.
Jedina je razlika između dvije metode u shvaćanju tijela. Prateći snažan razvoj fiziologije i psihologije došli su do zaključka kako se Providnost pobrinula za sve životne potrebe unutar mehanizma samog tijela. Takvo što po njihovom sudu ograničava ulogu duše na vrline i spoznaje duhovne vrste. Dakle, te dvije metode sadrže u sebi vjerovanje u dvojnost duše i tijela gdje tijelo postoji zbog duše i ono proizlazi iz duše te je njezin proizvod.
3) Metoda onih koji negiraju
To je metoda onih koji negiraju duhovnost i priznaju samo materijalni svijet. Pristalice te metode u potpunosti negiraju postojanje bilo kakvih duhovnih i apstraktnih objekata unutar tijela. Dokazali su kako ljudski mozak nije ništa drugo doli proizvod tijela dok ljudsko tijelo opisuju kao elektronski stroj sa žicama koje se protežu iz tijela u mozak i preko kojih dolazimo u kontakt s vanjskim svijetom.
Osjećaj boli ili užitka mozak dobiva preko signala koji putuje tim žicama i tada upravlja reakcijom organa. Sve je upravljano preko žica i kabela građenih za tu svrhu. Oni odmiču organ dalje od izvora boli i usmjeravaju ga prema izvoru zadovoljstva. Dakle, oni objašnjavaju kako čovjek sve svoje zaključke donosi kroz događaje iz života.
Isto tako, sva shvaćanja i razmišljanja u našem umu nisu ništa drugo doli slike koje se stvaraju u tijelu. Sva je ljudska uzvišenost u odnosu na životinje u tome što je naš um razvijen do mjere gdje sve što se tijelu događa mozak vidi kao slike koje doživljavamo kao spoznaje i razmišljanja.
Dakle, um i sve ono što procesuira samo je događaj koji tijelo proživljava. Dodajmo kako postoje pristalice druge metode koji se u potpunosti slažu s ovom metodom ali s dodatkom duhovnog , vječnog elementa, zvanog: „duša koja je smještena unutar stroja koji zovemo tijelo.“ Ta je duša bit čovjeka a tijelo je samo stroj koji odijeva tu bit. Dakle izložio sam u glavnim crtama sve što je ljudska znanost do sada spoznala o terminima „tijelo“ i „duša“.
ZNANSTVENO OBJAŠNJENJE DUŠE I TIJELA PREMA NAŠOJ SVETOJ TORI
Sada ću objasniti ovu uzvišenu materiju prema našoj svetoj Tori kako su to naši mudraci objasnili nama. Već sam na više mjesta pisao kako ne postoji ijedna riječ naših mudraca, čak ni u proročanskoj mudrosti kabale, koja bi se oslanjala na teoriju. Iz dobro poznatog razloga što je čovjek po prirodi sumnjičav pa svaki zaključak koji se ljudskom umu čini uvjerljiv pokaže se kao ne baš tako uvjerljiv nakon nekog vremena. Stoga osoba udvostručuje svoje napore u učenju i dolazi do drugog zaključka kojeg ponovno proglašava sigurnim.
Ali ako je pravi student, vrtjet će se oko te točke cijeli svoj život pošto se jučerašnja uvjerenost pretvara u današnju neuvjerenost, a današnja uvjerenost postat će sutrašnja neuvjerenost. Dakle, nije moguće donijeti konačni zaključak koji će trajati duže od jednog dana.
OTKRIVENO I SKRIVENO
Današnja znanost prilično dobro shvaća da u stvarnosti ništa nije apsolutno sigurno. Ipak naši mudri došli su do tog zaključka prije nekoliko tisuća godina. Stoga nas, kad je riječ o religijskim pitanjima,poučavaju i zabranjuju da donosimo zaključke koji se temelje na teoriji. I ne samo to, zabranili su nam da takve teorije koristimo kao pomoć čak i u promišljanju.
Naši su izvori podijelili mudrost u dvije materije: otkrivenu i skrivenu. Otkriveni dio sadržava svo znanje koje nam dolazi izravno kroz našu svjesnost, kao i shvaćanja građena na praktičnim iskustvima bez bilo kakvog razmatranja, kako bi rekli naši mudri “sudac sudi samo prema onome što vidi.“
Skriveni dio sadrži sve zamisli koje smo dobili slušajući ljude kojima vjerujemo ili smo ih stekli sami kroz općeprihvaćena stajališta.No tome ne možemo pristupiti koristeći svoj zdrav razum i logiku. To se smatra „skriveno“, i tu nam se savjetuje da prihvatimo stvari s „jednostavnom vjerom“. U svemu što je vezano za religiju strogo nam je zabranjeno čak i priviriti u stvari koje bi nas potaknule na njihovo daljnje istraživanje.
Ipak, nazivi „otkriveno“ i „skriveno“ nisu nešto nepromjenjivo što bi se odnosilo na neko određeno znanje, a kako bi netko neupućen mogao pomisliti. Ti nazivi opisuju samo ljudsku svijest. Dakle, sve spoznaje koje osoba stekne zaista prolazeći kroz ta stanja smatramo „otkrivenim“, a sve što još treba spoznati na taj način smatramo „skrivenim.“
Kroz mnoge generacije takva podjela vrijedi za sve. Otkriveni je dio dostupan za proučavanje i učenje pošto se oslanja na temeljne istine, a skriveni je dio zabranjeno razmatrati čak i u najmanjoj mjeri pošto osoba nema za to nikakve prave osnove.
DOZVOLJENO I ZABRANJENO U KORIŠTENJU L JUDSKE ZNANOSTI
Stoga nama, koji koračamo stopama naših mudrih, nije dozvoljeno koristiti ljudsku znanost osim saznanja koja su rezultat stvarnih iskustava u čiju pouzdanost ne sumnjamo. Isto tako, ne možemo prihvatiti nijedno religijsko načelo iz gore navedene tri metode, a pogotovo ne stanovišta o tijelu i duši, koja su temeljne spoznaje i predmet religije uopće. Možemo prihvatiti samo životne spoznaje koje su rezultat znanstvenih eksperimenata u koje nitko ne sumnja.
Očito, takvog dokaza nema ni u jednoj duhovnosti već samo u materijalnom svijetu kojeg doživljavamo kroz osjetila. Dozvoljeno je do neke mjere koristiti se trećom metodom, do mjere u kojoj se bavi pitanjima tijela i svim zaključcima koji su potkrijepljeni pokusima i u koje nitko ne sumnja. Ostala su stanovišta, koja u sebi kombiniraju razumijevanje različitih metoda, nama zabranjena. Onaj tko ih koristi prekršit će “Ne okreni se idolima.“ (PROVJERITI U PRIJEVODU TORE)
Ipak, ta je treća metoda strana i odbojna ljudskom duhu. Teško da postoji doista obrazovana osoba koja može prihvatiti takvo nešto, jer se prema pobornicima te metode ljudsko obličje briše i nestaje. Čovjek je sveden na stroj koji hoda i pokreću ga druge sile. Tu čovjek nema baš nikakvog slobodnog izbora već ga prirodne sile guraju i sve su njegove radnje prisilne. To znači da za čovjeka nema nagrade i kazne pošto nikakva presuda, kazna ili nagrada ne pogađa onoga koji nema slobodnu volju.
Takvo je nešto potpuno nezamislivo ne samo religioznima koji vjeruju u nagradu i kaznu s obzirom da, vjerujući u Njegovu volju i kako su sve sile u prirodi vođene Njegovom voljom, bivaju sigurni kako sve ima dobar i željeni cilj. Ipak je ova metoda još i čudnija u očima nereligioznih koji vjeruju kako je svatko predan u ruke slijepoj, bezumnoj i besciljnoj prirodi. Zar su ti inteligentni ljudi kao igračke u njezinim rukama, ostavljene po strani tko zna gdje? Dakle, ova je metoda prezrena i odbačena u svijetu.
Dobro je znati da je metoda koja prihvaća dvojnost došla samo kako bi ispravila gore spomenutu nepravdu. Zbog toga su odlučili da tijelo, koje je samo stroj prema trećoj metodi, nije ono ljudsko u nama. Čovjekova stvarna bit je nešto potpuno drugačije - nevidljivo i nespoznatljivo našim osjetilima. To je duhovni entitet odjeven i skriven unutar tijela. To je čovjekova“ bit“, čovjekovo „ja“. Tijelo i sve u njemu smatra se svojinom vječnoga duhovnoga ja.
Ipak, autori priznaju kako je ova metoda nepotpuna jer ne može objasniti kako duhovni entitet koji je duša ili ja može upravljati tijelom. Jer, ako prihvatimo preciznost filozofije, duhovno nema baš nikakav dodir s fizičkim. Kako su i sami pisali pobornici te metode, ono nema apsolutno nikakav utjecaj na tijelo.
OPTUŽBE PROTIV RAMBAMA (MAIMONIDES)
Ipak, čak bi i bez takvih pitanja njihova metoda bila zabranjena među Izraelcima, kako smo to i objasnili do sad. Važno je znati da sve optužbe protiv Rambama od strane izraelskih mudraca i stroga presuda da se spale njegove knjige ne dovode u pitanje samu Rambanovu pravednost i pravovjernost. Radije, to se dogodilo samo zato što se kod pisanja knjiga koristio filozofijom i metafizikom koje su bile na vrhuncu u ono vrijeme. Rambam je poželio spasiti knjige od spaljivanja ali se mudri nisu složili s tim.
Nepotrebno je govoriti kako je danas naša generacija već prepoznala da metafizička filozofija ne sadrži neki stvaran sadržaj na kojeg bi trebalo gubiti vrijeme. Stoga je svima zabranjeno njome se koristiti.
